LORD.. MY LORD

žig stvarnosti svjedoči
da ne pripadamo mašti niti ljudima sa neba
dušman žuri da pred sebe predoči
samo ono što misli da mu treba

nadao sam se dugo..
da su ljudi sposobni dobiti sve ratove
ali sada želim nešto drugo
želim da me prognaju i zatvore

izvan promrzlina i pustoši
izvan percepcija čulnog bogoslavlja
mrzak mi je svaki dah koji tjelo utroši
zarad nostalgije koju vrag u prvi plan stavlja

metafizika tone
dok grudi mi zvone
kuda su plovili oni prije nas
koji su u smislu tražili spas..

hmmmmm....

"Yes, there's love if you want it
Don't sound like no sonnet, my lord
Yes, there's love if you want it
Don't sound like no sonnet, my lord
My lord" 

bog il vrag šalje mi pjesme

ali riječi mi tijesne

energija nastavlja da pluta

i dušu mi guta

konture mog lica samo su obris

samo su tren koji nema potpis

za prolazak dalje

ajkula širi svoje krvave ralje

niti me spušta niti me diže

ovaj ritam koji zvuči ko kliše.. a to nije

a to nije...

a to nije...

žao mi je uma koji se sliva

niz ispucale kanjone prošlosti koji ne poznaju krik

u tome nema nikakve ljepote 

dok note i vizije se tope

trudimo se usavršiti blitzkrieg

....

Sinking fast within a boat without a hull
My lord
Dreaming about the day when I can see you there
My side
By my side

Here we go again and my head is gone, my lord
I stop to say hello
'Cause I think you should know by now
By now
By now
By now
By now
By now

My lord

My lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lordMy lord

glasnici

uspio se uzdići tako visoko.. na mjesto o kojem su naraštaji njegovih pradjedova šaputali u tišini, uz vatru u osami.. dok su pokušavali nadomjestiti radoznalošću, mudrost koju nisu susreli

uspio se uzdići tako visoko, na mjesto radi kojeg su se oni vispreni obavezivali na čednost i samoću dok ne istruhnu..

zebnja i studen prvo mu okovaše srce dok se uspinjao.. zebnja i studen zatim progovaraše na jezicima ljudskim.. govoraše mu o toplini vatre koju milova rukama.. 

samoća mu postade brod ispred kojih su se ređali krajolici i planine kao divovi, ti vrhovi prepuni znanja o njemu samome, na koje je morao uspraviti svoj duh.. svoju volju.. svoje Ja ..

pisane riječi njegovh učitelja, uzdigoše ga iznad naseobina nad kojima je harala duševna bolest svih vrsta.. ljudskih duh se sunovratio u bezdan.. ambis.. poput plastelina oblikovanog rukama izvanrednog majstora.. sad se ta skluptura rastapala na vatri.. u svom tom rasulu mjenjala je boje.. oblike.. smisao svog vlastitog kreiranja.. gubila je.. i on je to znao...

na vrhu.. isklesana tišina.. ozaren gledao je u prostranstvo koje ga je upijalo.. svaki atom njegovog bića.. svaka njegova misao imala je postelju.. bezrižnost i pronicljivost zapahnuli su ga kao jak vjetar koji rastire maglu i smrad prolaznog..

onda se rodi.. iz njegovog najboljeg stanja.. na vrhuncu njegovog kanalisanja .. niče ideja da je on Poseban i da treba vladati.. prosvjetljenje oholosti mu zapjeni lice.. i suze iskrenosti se osušiše na njemu..

nakon toga kažu pao je.. u bezdan.. pri čijem imenu se izgovaraju molitve.. nesretnik.. 

ali .. vratiće se.. kažu

taj pad.. zapravo je njegovo rođenje.. 

ideje kojima on udahne svoje ime.. pronijet će se sa jednog kraja svijeta na drugi u trenu oka

laž će zatreperiti 

i istina će doći na mjesto gdje je i iskonstruisana u počelu...

već dvjesta tamnih noći

ne znam gdje ću poći

u osvit nove zore

dok strahovi žubore

niti sjaj crnog zlata

kojim crn đavo barata

nisu me zaveli

možda su me tužni sveci kleli

zagrli bar ti tamni nemiru
kroz svo ovo bespuće
u sjeni mjeseca nestani ko prah
dok nas žive bjes prevrće

i sto istina na mojim očima
nisu dovoljne
da mi opišu
ni da obrišu sve moje nevlje

kaldrma mi put a sad je nevolja
gdje to kročim
savjest su mi zvijezde a grudi ambis tamni
u koji ne smijem da skočim..

tada je pjevao tako, ne prihvatajući sebe i svijet oko sebe..

nakon.. nakon predaje.. svezaše ga đavoli pod drvo koje je davalo plodove mudrosti..

plodove ljudskih konstrukcija, ideje koje su nicale iz gluposti

i tu će počivati na miru.. prihvatajući svoj usud kao poklon

kao dar koji mu svjedoči o izvanrednoj ljubavi i veličini, tvorca svega, jedinog i vječnog Boga.

;)

"Nothing at all"

hoće li me čuti
prije smrti
čovijek koji među glasnima šuti

hoće li ga nazvati čudnim
pred mukama smrtnim
njega koji prekriva svilom, površinu na stijenama krutim

hoće li ga oni zvati
prije nego shvate da pati
dok laž mačem nevine mlati

hoće li moći pred egom
uhvatit se sa pohlepnim leglom
sa tom tamnom ljudskom spregom

dal' mudrost počiva
na mjestu gdje se sudaraju zlo i dobro
dal' je mudrac onaj koji je sa oboje zrele plodove probro

hoće li ga shvatiti
ili će mu život skratiti
jer pokušva da pronikne
na mjesto gdje duša zasija i ponikne

dok pričaju truju
dok hvale pljuju
kad pomažu mrve
žure na nahrane svoje sumnje crve

ne idi njima
ne idi protiv njih
ne pričaj svima
šta ti znači svaki stih

možda je rasulo
možda te je neko novo čulo
možda je sujetom zaveden trag
možda je oivičeni mag..

Otkrivenje

hulje i probisvijeti.. kreiraju logiku morala
u umu proroka nikada laž nije s'jala
kažu padaju prave vrijednosti i pada glamura plašt
padaju samo kod onih koji ne dosanjaše čast

opijum materijalizma sliva se niz vene generacija
napaćeni robovi žedni tuđih uloga, žedni senzacija
budi ništa i udahni istinu koja ti je spuštena na grudi
budi ništa, barem se na momenat osudi

osjeti bit svoj tijela, svog srca.. bez maske i tereta
zar nije svaki tvoj korak molitva presveta
ogoljen, otkrije se samome sebi pred svojim Ja
pokucaj na vrata Istine, daleko od zaluda i zla

učiš dok traješ
do kada ćeš trajati.. nije to tvoj krug spoznaje
postojiš dok najbolje od sebe daješ
svaki šapat na duši zaista ostaje..

uobičajno

bacam pijesak u oči
guta nespokoj svaku misao što kroči
pokolean razum o truhljenju svjedoči
po jedno slovo za sve one koji bili su tu
bili su tu davno, možda i u snu
u sjećanju puno je dragih lica i još više sitnica

to tvori premisu da je čovjek dobar
ali i da nije gospodar
već voljom data sjena
kao suza na kiši koju oluja odano sprema

čovjek.. o svakom ponaoso treba ispisati roman
jer svaki je akter drugačiji, uz tvrdnju da je probran
da će od sudruga duže da traje
jer upravo on više sebe daje

puno više nego onaj drugi
da je aš on lijek smrti, baš on je lijek kugi

dragi ljudi
dovijeka izgleda rigat će te nad teladima zlatnim
i nadvijat će te se nad svojim tjelima gladnim
sa namjerama gadnim

u svojoj svireposti čedni
u svojoj nastranosti vrijedni
u svojim lažima bez treptaja nosite propast
pred vama i trebala i krila anđelima otpast

nekom služba, nekom druža a nekom nijedno
kada bude pado' Rim biće mi svejedno
ionako još sažalijevam samo kontraste i djela
kad je glada rulja; Kralja na svom putu srela

izolacija

Žalim samo za jednim
što sam rođen u vremenu bez ljudi
Za čijim ispisanim stranicama moja duša žudi
u vremenu bez istinskog vizionara
koji u svojim opusima ne ruši već stvara
Ovo nametnuto doba "slobode" gdje su misli svezane
vrijeme slobode u kojem su istine srezane
..puko promišljanje bez hrabrosti
puko ponavljanje iluzije u stvarnosti
Gdje osjetila ne služe svrsi
gdje đavo konce zapliće i mrsi
gdje su ublehe postavile zastore
na istom mjestu su uspjeli da utamniče i zatvore
SLOBODU iza slike, iza stakla iza lika
i izvuku nakaradnog slikara
koji u crno bijelim kontrastima slika
crno-bijeli svijet i crnobijelu dugu
crno-bijelog kralja i crno-bijelog slugu
Revolucije krojene po zakonu
koraci ka piramidama zasnovani na naklonu
tijela obložena novčanicama
a prevrtljivi stavovi se zakucavaju kovanicama
Mjerilo su svijet i integriteta
mjerilo su svrhe, a čovijek je meta

kome pišem.. veličina riječi ukomponovanih u rečenice koje bi trebale da ilustruju predstavu.. koliko ih je već iskonstruisano.. koliko ih je već iskalkulisano.. svedeno na sa pera i strijeljano na papiru.. zapečaćeno nekom bojom u predodži, hiru.. gdje smo ? civilizacije ne mogu bez proroka i ne mogu bez poroka..  oni koji se uzdignu između ovo dvoje, možda shvataju zašto postoje..

toliko o tome
o kome ?
o nastojanju mome
da izmijenim samo djelić seičnog sistema
koji guta prave ljude, jer riješenja nema..

ustaj..

ovo je rat..
i ako ne ustaneš neprijatelj neće stat
i ako ne ustaneš nestat će te dio po dio
i ako ne ustaneš postat ćeš ono što nisi htio
i ako ne ustaneš smračit će se
i ako ne ustaneš Zlo vratit će se
i ako ne ustaneš violine više neće cviliti
i ako ne ustaneš tvoja se duša nikad neće smiriti
i ako ne ustaneš.. ko će ustati prvom zorom obasjan
ustaj.. jer progutat će te nemir bjesan i opasan
ustaj i zasijaj svjetlom koje samo ne zamire
ustaj i budi iskra koja tame okove razdire
ustaj, vrijeme ti curi niz prste postaješ olovo
ustaj, da ne bi ostatak života na postelji bolovo'
ustaj..
više ne staj..
više ne sjaj
samo to što jesi do kraja budi
ionako će Bog svima da sudi

<>

svirepost vremena gasi buktinje
iako život još plamti i teži da se uspinje
pronstranstvima koja se slabo naziru od sivila
savršenstvima kojima je mašta kalupe izlila

sve je već
otpjevano pod zvijezdama rasutim
i sve je već bar jednom..
zgaženo ljudskim srcima, svako malo naslutim

odiseja..
put iz nepoznatog u nepoznato
iz ničega trag sam, zrno pijeska u oku milenijuma
šapat u bezvremenim ciklusima, auditorijum bez plenijuma

"ono što sam naučio, više ne znam
ono što znam dokučio sam sam"
život je dar
kada bi i u smrti prepoznali njene ljepote bar

ovaj tren u kojima misli katapultiram u stvarnost
razmjena ideja koje premostuju suhoparnost
samo je trzaj pred uskrsnućem koje ne možemo objasniti
pred spasenjem kojim će nas Ideje počastiti

neustrašivo je gazio na konju u ambis
mržnjom nahranjen na mržnji odhranjen
nije mario za slavu i na groblju natpis
hrlio je u smrt, živ ili sahranjen

nije mario za sazviježđa
niti  neotpjevane sutone kojim je svjedočio
imao je puno toga za reći
ali nijednu svoju emociju na papir nije predočio

nije volio ženu, o tome je samo povučen slušao
nikada strast svojim usnama nije kušao
sirotinja, krv i znoj
samo blato, glina i za bojem novi boj

obrisi godišnjih boja mjenjali su se i na njegovom licu
zapažao je bolje od drugih svaki treptaj i sitnicu
zapažao je.. smrt u svakom dahu
znao je da pripada zvjezdanom prahu

svjedočio je zakonima koji su ga u okove stavili
svjedočio je mučenjima ali mu duh nikad nisu savili
čovjek koji je sa nebom srastao
nikad se sa zemljom nije rastao

prosuđivao je bez tuđih citata i zapisa
kao da mu je to sve negdje skriveno duboko u krvi
ko da je baš od iskona on bio skovan prvi
ko da je stvoren da oživljava i mrvi

obavijen ruhom askete i umom ratnika
nikada nije postao robom mase i njenih zlatnika

Vidim.. vidim ponor; ponor u kojem me čeka tama i nepoznat put

Vidim, okeani se prelamaju o' hrid krut

Osjećam nespokoj, teško čuvstvo koje se zavlači pod kožu

Osjećam hladnoću britve nad smislom, srca nevinih na nožu

Prognan sam od samog sebe, prkosan i dalek

Prezrenim demonima sam se zakačio za rep

Ovi bezvremeni sni; podupiru javu rastući iz bezdana

Nad uspavam gradom neprijatelj bdi, zastava je predana

Iza crnog i bijelog, jesam li koračao na obije strane

Ne može više sumnje u mene da stane

Proždire me, prždire mi vrijeme

Preteško i vrelo postalo je ovo breme...

Olimp, mitovi i vino znanja

Sve je srušeno i spaljeno, sve o čemu mi duša davno sanja'

Nekada sa druge strane mjeseca

Dok sam nazirao daleke tamne jame

Dok sam čvrsto vjerovao u strane

Spavao sam s tišinom u grudima

S ljepšom slikom o ljudima

Sa nadanjem u sutrašnji svijet bez mana

U svijet bez rana

Bio sam dostojan sebe

Bio sam dostojan Tebe

Moja pokora bila je ko dar

Pa nisam se samo tako izgubio zar..

Jesam

Ovaj svijet mi je tijesan

Ovaj zrak me zatrpava ko pijesak

A nekad sam sanjao bljesak

Ipak..

Nisam

Sa đavolim prisan

Znam ko je moj gospodar

Ali sam od pritiska i poštenja modar

Znam

Nisam ni sjena ni gram

Nisam ni slovo ni broj

Ipak nosim blagoslov Tvoj

Ti si..

ostajem bez riječi jer nisu Te dostojne

za mene imena Tvoja su tvrđave opojne

sve drugo su nijanse otrovne

I sad shvatam

Gdje god idem i kroz šta god misao mi kroči

Kad pred Tobom od bijesa zatvaram oči

Vidim samo Tebe

I opet vidim samo Tebe...

to je tišina....
tvoj konačan pad, propast kojoj si jurio
ambis o kojem si sanjao dok si u beskraj zurio
neopisivi neklad kojeg ne shvata um
neshvatljivi prikaz koji ne poznaje ni jecaj ni šum

prostor pun praznine kojim gospodari zakon
prostor pun divljine nad kojim je zastor
osjećaš, ali ne vidiš, osjećaš ali ne čuješ
ipak želiš to tumačiti, pa se tumačenjima truješ

ne treba ti vodič, slici tvojoj ne treba ram
previše suštine ti si već oslikao sam
golotinja tvog tijela, i dubina opusa
gladan si čovjek, hrana za tebe nema mirisa ni okousa

sva prosvjetljenja iz teorija
nisu ti djelovala ovako
možda je kod tebe oduvijek sve naopako
 ipak osjećam tvog bila ritam
i suvišno je da te bilo šta pitam

Laufer - "Pustinje"

umjestnost iluzije

crne duše su nešto kao crne rupe
koje upijaju emocije, toleranciju i zvuke
u svoj ambis razjarenog linča i rasula
u svoj svijet mrtve egzistencije na izvoru nula

izvor života bez iskri gorućeg plama
izvor ništavila koje tamom poglede slama
sad shvatam onoga što me plašilo
čovjek bez svjetla samo je strašilo

ta iskra savršenog omjera
nešto je poput harmonije koju dopunjava opera
koju može iznijeti samo istančan sluh
a koju osuđuje čovjek bijesan i gluh


otkriva mi se samo, iza onog što skriveno je oku
zašto je čovjek stvaran u određenom roku
zašto se pustinjak skriva ispod iznosanog pamuka
zašto je spoznaja vjera a nije nauka..

zašto ..
zašto je zašto - dimenzija, a nije recitacija niti odgovor
zašto nitko nije objasnio u ima srca o izgubljenim pogovor

uspijevaj..
među nezrelom dinamikom globalne arhitekture
da spominješ Tvorca kroz sure
bez izlike što si u kavezu, što se gomila bijes
pokopaj nepravdu oko sebi i spusti je u lijes

i neka ti uvijek budi na umu riječi
"Mir s tobom"
to prazninu i nepravdu liječi

izmisli

tamna tinta sliva se
niz osjetila koja definišu tvoj opus
u tuđim knjigama bolji svijet sniva se
ti ne poznaješ te riječi ni taj globus

kroz neplaćene satnice više ne prizivaš pravdu
možda je to onaj korak do vrhunca koji vjetrovi ukradu
ravnodušnost nad stvarnošću koju konstrusa Bog
spozaja i priznanje da nosiš dio svog
iskonskog svjetla u zrncima krvi
i nikad nije bilo važno ko će biti prvi..

misli nečujnog koraka rasopaljuju oganj
upotpunjuju harmoniju uništavajući pogan
jer uistini bdiju neljudi i ljudi
i uistini srce kod jedih nije ispod grudi

puštam vas da gazite mojim poljima rodnim
i kradete sa osmjehom pred zaludama zgodnim
ali prevariti nećete nikog osim sebe
gospodo pokvaren crv razum će da vam sjebe..

crv pohlepe i zavisti

ne može tamu u vama da razbistri..

"Budućnost pripada onima koji se najdalje i najduže sećaju prošlosti." F.N

Otkrivenja

"Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta će skoro biti, i pokaza, poslavši po anđelu svojemu sluzi svojemu Jovanu
. Koji svjedoči riječ Božiju i svjedočanstvo Isusa Hrista, i šta god vidje.
 Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva, i drže što je napisano u njemu; jer je vrijeme blizu
Od Jovana na sedam crkava koje su u Aziji: blagodat vam i mir od onoga koji jest, i koji bješe, i koji će doći; i od sedam duhova koji su pred prijestolom njegovijem;
. I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, i knez nad carevima zemaljskima, koji nas ljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvlju svojom;
. Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista
. Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, govori Gospod, koji jest, i koji bješe, i koji će doći, svedržitelj
. I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom; i obazrevši se vidjeh sedam svijećnjaka zlatnijeh,
. I usred sedam svijećnjaka kao sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnijem.
A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oči njegove kao plamen ognjeni;
. I noge njegove kao mjed kad se rastopi u peći; i glas njegov kao huka voda mnogijeh

. I držaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovijeh izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bijaše kao što sunce sija u sili svojoj.
. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovijem kao mrtav, i metnu desnicu svoju na me govoreći mi: ne boj se, ja sam prvi i pošljednji, 
. I živi: i bijah mrtav i evo sam živ va vijek vijeka, amin. I imam ključeve od pakla i od smrti..."

♫

stapanje

umorni i pakleno pusti
tjelesno istroseni, duhovno kastrirani
lijepite se za mene ko smog gusti
u vlastitoj lazi pred bolom ste maskirani

previsoko iznad vase podsvijesti
moj duh se nadzire
istina je, iskra može svjetlo sprovesti
i tamo gdje tama ko divlja rijeka navire

mrem, poput jesenjeg lista
šapat, zimskog vjetra nagovještava moj stud
ali srce mog stabla je harmonija čista
savršeno znam da i nakon zime imam kud

beskonačni počeci
nervni završeci
komadaju djetinje igrarije pred zbiljom egzistencije
čovječanstvo gubi nijanse esencije

prošlost iz ove perspektive
nudila je suživot i pad uz rasan rock'n roll
sad se sve svodi na prave i krive
na lažne suze i lažan bol..

perfect soul ?!

reciklaža ruralnosti

pale su mantije.. 

padat će i poredak al dugo

oko nas su bića

koja nisu ništa drugo 

do stanovnici nevidljivih svjetova

sunčeve iskre, zlo iz prvih redova

medijumi..

opsjedaju vas

vi ste oči kroz koje gledaju

medijumi 

opsjedaju vas

ništavilu duše se predugo predaju

a sve je zapisano tako jasno

prvo kroz forme svijetla i proroka

pa kroz formu teksta i prosjaka bez obroka

pa kroz riječi genija koji stradaše prvi

nametnuše im za pomamu, pa ih smrt smrvi

prognat ću biti među zvijeri

ako zakorači stvarnost iza mog srca dveri

previše svjetla spalilo bi šablone vremena

uništilo bi ukorijenjene premise civilizacijskog plemena

ludilo je možda istinska sloboda 

nikad Boga srce ne može da proda..

1 7 8 9

jesam li Ra ili Satana ?
jesam li dobra ili loša strana
ljudske psihologije koju skriva evolucija
u ovom ruralnom vremenu bez istinskih solucija

spreg dobrog i lošeg definišu Boga
zloćudni ume ostavi se toga
duša ne dozvoljava kibernetičke izume
koji pokušavaju da rezone izbezume

historija je pogled na sliku punu krvi
i ko će koga tu da izdemonizira prvi
ovi dobri loše, ili obrnutim redom
trgaju ti krv dok hrane ti opuse medom

tvore slike nove, i naraštaj bez kritike
sve po naređenju paganske politike
prestani..

otvoreni neprijatelj kuca ti pred srcem
nazivat će ga prorokom, istinom i Suncem
nazivat će ga onako kako ne bi smjeli
i na kraju "oni" će uzet sve što budu htjeli..

konzumiramo iluziju, KONZUMIRAMO ILUZIJU
tuđe emocije nam emituju ko' infuziju
lažima te poje
lažima me boje..
na lažima naše civilizacije postoje

potonula su ljudska prava
jer svaki od nas spava..

No Totti - No Party..

tisina

tiho je magija prestaje
ovdje gdje u tisini smisao nestaje
pamucni konci kojima sam vezan
ovdje su trag nepoznat, neznan

pretače se svaki dah u vjecnost
uplice se smisao u sopstvenu prednost
misaone premise u olovnom kalupu sniju
krvne sllike kroz razum, uz jauke kliju

Gabrijele.. da mogu pisao bih sonet
ali ti ne bi mogao ponijet
kroz guste oblake prošlosti i dima
sve ono što u smrtnicima ima

oni gladni su drama
iako im vrijeme suhe umove slama
teški uzdasi lakih umotvorina
prekriveni žutilom iz dnevnih novina

proroci, mitovi, sirene i avatari
stihovi, ljubav i ideje koje kuju kamatari

tajna društva, okultizam, sionski mudraci
NLO, modernizam... altruistični ludaci

glava..

nijema je tuga za zla i nedjela
pa opet izranja blistava Nedjelja
na tvom stolu glad caruje
rukom prostaka nemir ti daruje

predaleko su Babilon i Teba
još dalje je sve što tebi treba
taj mir, ta nikad neubrana laž
bez koje bi zivot izgubio draž

predaleko su gradovi na vodi
daleko si od sebe, a to škodi
listaš ono što je nekad bilo
što se niz tuđe nerve slilo

gdje god da kreneš nešto fali
ko da su baš tvoji anđeli pali
izmučen i bijesan razbijaš kapije
pao bi i život da ti se s usana nade napije

već si sijed i star
ne završava se ovako život zar ?
pitaš sebe, sumnju hraniš
od vremena se lažima braniš

grešan si jer već vidje i ču..
šapatima krao si tajne Zlu
završava se baš ovako
konstruisao si dobro naopako

ti si u svom ja
ideja što u sopstvenosti sja
umirat se nikad neće ni lakše ni teže
pokopani su oni koji od smrti bježe..

John Legend - All Of Me (Tiësto Remix)

ili.. ili

mastilom beznađa ispisujem dosjetke
ruši se sistem, ja sam jaz
ja sam praznina između redaka..
zatvoren u sopstveni Alkatraz

ispod mojih stopala su ideje, uvjerenja i odjeci zabluda
iza mene su nove ere i one koje guta vihor tame
ja šapat sam nemira u krvnom spletu smrtnika
koje strasno ljubim kada ih vlastita vrsta ostavi same

ja sam mit kojim kola život u samom stvaranju
protjeran sa blještećih izvora samog prijesebstva
i ubjedit ću čovječanstvo u sopstvenom urušavanju
da sam rajsko svjetlo, cilj koji opravdava sredstva

korijenje moje seže u srce svakome od vas
ubijedit ću vas da sam ja spas..
imena moja.. imena moja u jezicima
skrivah i dadoh vam ih u svicima

enigmatika razvrata

odzvanja srce kroz kal i džin
strofe se sjaje nad momentom i dimom
ja sam još jedan potrošeni sin
bijesnim nad sobom ko Neron nad Rimom

Bog
grijeh i đavolji ego
srce sam pred grijehom stego'
Bog
čovjek.. i nikad shvaćena milost
tragedija koja priziva bliskost

premalo sna
premalo brašna za usta puna zla
manjak riječi na vrhuncu pismenosti
tupi smrtnici bez visprenosti

ekrani i visoke rezolucije
uništavaju čovječanstvo bez revolucije
ljubav i mir u parkovima prepunim cvijeća
postaju zapis kojih se digitalizam ne sjeća

digitalne Biblije i iscenarisana mašta
svijet u svijetu blagom umu ne prašta..

para mi uši
mitologija o duši
na pero udaraju maljem
kome ideje da šaljem
ustanove pune dvonogih trovača
koji za pojasom nosaju po dva, tri tupa mača
veličanje Jednog na tri jezika
ovdje se jedna istina u tri rama preslika

orginali
i pali ideali
svi su u pravu svi su u krivu
dok natapaju crnilom ovu stvarnost sivu
imaju svježe krvi, biće dovoljno i mesa
imaju i lažne proroke, kreatore bjesa

na postelji od ruža pišem
nadanje o Nebu u snovima stižem
mir i bjelina, uskrsnuće romantizma
novi vijek, novi dan bez tereta zla i cinizma

besmrtne ideje o Raju
i poslije mene će kroz vijekove da traju
obmana ne može dosegnuti do obale svakog uma
i natapat suhu zemlju u kraljevstvima ruma

urlanje

jesam li ja ?
talog ovog vremena
koje je zaraženo ljudskom bolešću
pa kažem sebi pobjeću'

bježim.. bježim u sutra
koje će bdijeti i nakon mene
bježim u suton Bliskog istoka
bježim al stvarnost za mnom krene
svaka je ideja njena pritoka

oprostiti..
nije ovo usklik iz jeftinih romana
oprostiti
previše je zuluma a sve manje dana
oprostiti
još uvjek želim djelić raja
djelić nikada dokučenog sjaja

gubim se
možda me nikad nisu naslutili
putnici koji karavanima znanja tumaraju
trudim se
ali koje kriv ako se nisu meni uputili
u zadnje vrijeme sveci me vežu i smaraju

nikad nisam prestao da tragam
da sakupljm nemire i na miru ih vagam
uz okvire i slova starih svjetonazora
ali ko će naći lijek besmislu bez nadzora..

proturevolucionarno

nošeni slijepim porivom
istnskim refleksima vlastitog mesa
zalijevali su vatru gorivom
bježeći od Boga po nalogu stresa

u ovom vijeku bez vlastitog lica
individua se mrzne pod sjenama profita i stroja
čovjeka je grimasa a moral sitnica
natopljena krvlju maskiranih heroja

uska omča nametnute slobode
utrobu u meni para i bode
malograđani sklupčani ko leglo zmija
odišu mržnjom koja im prija

egzistencije mase
u krematoriju gase
mrtvi.. 

Nick Cave & The Bad Seeds - Push The Sky Away

Komercijalno

Oprezno koračam po ivicama stvarnosti
Opijum i stud naopako krive logiku
Vrijeme koti ljude bez razuma i hrabrosti
Koji uzgajaju prazninu u nekom projeciranom obliku
Ne trebam obloge za rane
Pod koje cijeli život stane
A ovaj makadam između zvijezda i snova
Samo mi otkriva neznanja nova..
Titule ne poznaju istine
Niti žeđ za životom kada se nemiri obistine
Glad, umor i pogled na izlizano vrijeme
Koje pustoši i stijene i neposijano sijeme
Sve može stat u par riječi
Bože dušu mi izliječi
To je sva suština u ovom padu
U idealnom neskladu gdje idoli ideale kradu
Zadrhtim uvijek kad zapuše jugo
Ko da sam nekad davno, ovdje bio nešto drugo
Nedokazane teorije kojima duša sudit može
Prodiru dublje kroz slojeve kože
Putem suštine
koji o putniku brine
Putem tmine
Koja se iznad razuma vine
Sve što jesam to je već od postanka
Prije Vavilonskih vrtova i teorija opstanka
Svaka riječ što iz ovih grudi niče
Dah je u vremenu nikad završene priče

Ideje

ne ide mi baš kako hoću
htio bih među bisere zakopat ovo ruho
ne posjedujem još tu iskonsku mirnoću
ne mogu natopiti vodom podnevlje suho

podložan propadanju sa umum uprtim
u daljine koje traži iskorak, pravo ka Idejama bijelosti
pokušavam svom silom da se uputim
na mjesto od kojeg drugi prezaju jer nemaju smjelosti

čisto razumsko znanje
kao oprečnost varljivom mijenjanju iskustva
urušava se u svijetu koji samo prepoznaje stanje
iskrivljenih predstava o nadležnosti čulstva

Kalisto..

okorijeli nemir steže mi vene
ko pretučen ker koji pred agonijom stenje
geni i glad; studen i zor
preglasan postaje mog krvotoka hor

otplovit ću miran u neprežaljeni raj
na obećano mjesto gdje caruje sjaj
tamo ne miriše bluz niti roken roll
ne miriše spaljen leš, tegobna bol

nebo i smrt
izdali su Ademov vrt
po oblacima ne može koračat smrtnik krut

samoglasnici, suglasnici.. pepeo i haos
umjetnost dozvana kroz ekstazu i zanos
u ponovljenim krugovima
stvarnost je iluzijama silovana
na moralnim stubovima

nebo i smrt
izdali su Ademov vrt
po oblacima ne može koračat smrtnik krut

Hey Hey, My My

ja sam

stidljiva sjeno
u tami mog raspeća ideal te krije
šapatom tišine davno sam kreno'
sneni um na duši godinama zrije

u ovom nevremenu klijaju neljudi
prepune ih bašče, prepune ih knjige
oštro pero, psima se ne čudi
dok maštu život umotava u brige

pred pozlaćenim kipovima, krv oduvijek je vrila
iako će okorijeti kad bude natapala lijes
sumanuto beznađe ideja bez krila
izgorjet će u grotlu koje oslobodi bijes

sloboda je s druge strane životnog ciklusa
ne spada među tinjajuću opoziciju iz cirkusa

sloboda je naličje koje ne narušava starost
prevazilazi i život i smrt i radost

rodi se.. mri'
oko tebe postoje ideje, među njima su dobri i zli, zli, zli..
dok gutaju te nemiri
pravdaj se ikonama, iskonskim jezicima
prekrivaj rasulo izblijedjelim dnevnicima
prastarom ostavštinom prolupalih jedinki bez sidra
dok okean života tvoje listove trga i kida
a trag zvjezdane puti
sve vode po kojima čovjek nekad hodi zamuti
pred strahom šuti
sjajni prahu.. nuru rasuti
dušo..

pro - test

prepuno je beznađa ovo isušeno polje
glad me tjera na bajonete i kolje
glad u očima moga djeteta
glad u ovoj duši koja je nosilac prezira
i pokretač tromog skeleta

zamagljeni vidici
predijeli kojima gospodari opijum i zastava
poput okova su ovi audio - video snimci
masi slijedi viječnost ili vječna rastava
od države i grba
od samog sebe, bošnjaka, hrvata srba

izronit će novi korpus, kralj, vojvoda
nova-stara sistematika uništavanja bez povoda
pokopat će se pera u tišini bez sprovoda
a sunce će i dalje visiti iznad kanalizacijskih odvoda

neo-demokratije, državni udari i krv
one s druge strane jede žilav crv
živjet neće vječno al' se rajskim perjem kite
ne mogu na nebo otić' oči materije site ...

• 1. Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi,
• 2. Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć!
• 3. On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje.
• 4. Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar.
• 5. Zato se neće bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravedničkom.
• 6. Jer Gospod zna put pravednički; a put bezbožnički propašće

mir...

ne može poteć suza
iz nijemog grumena soli
saksofon privezan notama bluza
kao da smisao moli
da bol prestane da boli

mliječni oblaci krvavu zemlju doje
iako ne bi trebali barem u ovom spletu
demonizirani ljudi spaljene zvijezde broje
i njihove sjajne ostatke nečistim metlama metu

neću Te tražiti više među svijećama, sjenama
Bože.. jesam li ja krvotok zarobljen stijenama
mrve mi Tvoje predstave i od hrid razbijaju
koncepte vječnosti dok strasti dušu im ispijaju

potencijal stvaraoca u okvirima razuma i logike
protiv rušilaštva prirode koja mijenja dimenzije i oblike
ne vodi stepenici višoj
samo pokori svjesnijoj i imaginaciji tišoj

nisu van mene već u meni
blistave grumeni
putokazi savršenstva pred kojima se spokoj rumeni
tinta je odavno suha u to vjerujem
tragom nje ću tamo da protjerujem...

Prosvjetiteljstvo

studen i snijegom okovan moj san
miris baruta i u rukama smrznuti plan
za bijeg sa ovog mjesta bez cesta
u kanone praiskona u novo ruho
u Noinu arku i neko mjesto čisto i suho
bez zamagljenih priviđenja boljeg sutra
bez mržnje i suza možda i bez sjaja
negdje na kraju svijeta u vremenu bez kraja

ne razumijem..
ovaj momenat i pahulje koje se gube
nježnost koja odumire padajući na ruke grube
na tlo sa visokih oblaka, tih nosilaca nade
slika  života ko pada koji na zemlji stade
na tlu staje i nestaje, čovjek i ideja prestaje
ostaje refleksija i impresija.. korist i kriva percepcija
ostaje laž koja se tumači ko ispravna lekcija

drama..
ove misli i životi bez rama
bez boje..
bez temelja na kojima bi trebali da stoje
bez tla
bez dna

Muse - Isolated System

Golgota..

grozna istina
prepuna lažnih nemira
koji se otapaju na usnama
još od prapočetka svemira

grozna zabluda
prepuna divnih opusa
i utopljenika sa svih strana globusa
koje tmina pokopa
nijedan se perfekcije ne dokopa

malo znam
previše osjećam
samog sebe na prazninu podsjećam
olovni skelet
koji nemire nosi u krevet

oko mene plastika..
plastificirana inspiracija  ljude pokreće
knjige i prazne stranice prepuna botoksa
koje demonizirani naraštaj i ne okreće
razbijajući opušcima ljuske od kokosa

težnja
i pad ..
neuspjeh i glad
dok pakao prijeti
rulji, koja se sveti
Antikristu.. Kristu..
nerođene podučavaju mržnji i ubistvu
masovno koloniziranje praznih tjela bez duša
ko koga voli; ko čuje; ko savjete sluša

društvo..
izgubljeno bez vjere u Tron u svjetlost u tamu
ko' je s nebesa čuda dopušto'
ko se molio zvijezdama, vatrama i plamu
...

sudar divova, klanova i kasti
sudar ljudi koji su uzdama civilizacije lomili
sudar ideja na Zemlji bez vlasti
napad na pojedinca.. na misao su se okomili

"Gospod je pastir moj, ništa mi neće nedostajati. Na zelenoj paši pase me, vodi me na tihu vodu. Dušu moju oporavlja, vodi me stazama pravednim imena radi svojega. Da pođem i dolinom sena smrtnoga, neću se bojati zla; jer ti si samnom.."

Watchmen / Atlantic Line - Voyage Home /