18. ruj 2014.

umjestnost iluzije

crne duše su nešto kao crne rupe
koje upijaju emocije, toleranciju i zvuke
u svoj ambis razjarenog linča i rasula
u svoj svijet mrtve egzistencije na izvoru nula

izvor života bez iskri gorućeg plama
izvor ništavila koje tamom poglede slama
sad shvatam onoga što me plašilo
čovjek bez svjetla samo je strašilo

ta iskra savršenog omjera
nešto je poput harmonije koju dopunjava opera
koju može iznijeti samo istančan sluh
a koju osuđuje čovjek bijesan i gluh


otkriva mi se samo, iza onog što skriveno je oku
zašto je čovjek stvaran u određenom roku
zašto se pustinjak skriva ispod iznosanog pamuka
zašto je spoznaja vjera a nije nauka..

zašto ..
zašto je zašto - dimenzija, a nije recitacija niti odgovor
zašto nitko nije objasnio u ima srca o izgubljenim pogovor

uspijevaj..
među nezrelom dinamikom globalne arhitekture
da spominješ Tvorca kroz sure
bez izlike što si u kavezu, što se gomila bijes
pokopaj nepravdu oko sebi i spusti je u lijes

i neka ti uvijek budi na umu riječi
"Mir s tobom"
to prazninu i nepravdu liječi







Nema komentara:

Objavi komentar

ode dosadi

Ugnjetavan ces biti to novog uspeća uistinu to je tvoj usud Galaksije upijaš ali slijep tamniš i gluh ćeš oststi usput Tvoji memoari i izbri...