Prosvjetiteljstvo

studen i snijegom okovan moj san
miris baruta i u rukama smrznuti plan
za bijeg sa ovog mjesta bez cesta
u kanone praiskona u novo ruho
u Noinu arku i neko mjesto čisto i suho
bez zamagljenih priviđenja boljeg sutra
bez mržnje i suza možda i bez sjaja
negdje na kraju svijeta u vremenu bez kraja

ne razumijem..
ovaj momenat i pahulje koje se gube
nježnost koja odumire padajući na ruke grube
na tlo sa visokih oblaka, tih nosilaca nade
slika  života ko pada koji na zemlji stade
na tlu staje i nestaje, čovjek i ideja prestaje
ostaje refleksija i impresija.. korist i kriva percepcija
ostaje laž koja se tumači ko ispravna lekcija

drama..
ove misli i životi bez rama
bez boje..
bez temelja na kojima bi trebali da stoje
bez tla
bez dna