Vidim.. vidim ponor; ponor u kojem me čeka tama i nepoznat put

Vidim, okeani se prelamaju o' hrid krut

Osjećam nespokoj, teško čuvstvo koje se zavlači pod kožu

Osjećam hladnoću britve nad smislom, srca nevinih na nožu

Prognan sam od samog sebe, prkosan i dalek

Prezrenim demonima sam se zakačio za rep

Ovi bezvremeni sni; podupiru javu rastući iz bezdana

Nad uspavam gradom neprijatelj bdi, zastava je predana

Iza crnog i bijelog, jesam li koračao na obije strane

Ne može više sumnje u mene da stane

Proždire me, prždire mi vrijeme

Preteško i vrelo postalo je ovo breme...

Olimp, mitovi i vino znanja

Sve je srušeno i spaljeno, sve o čemu mi duša davno sanja'

Nekada sa druge strane mjeseca

Dok sam nazirao daleke tamne jame

Dok sam čvrsto vjerovao u strane

Spavao sam s tišinom u grudima

S ljepšom slikom o ljudima

Sa nadanjem u sutrašnji svijet bez mana

U svijet bez rana

Bio sam dostojan sebe

Bio sam dostojan Tebe

Moja pokora bila je ko dar

Pa nisam se samo tako izgubio zar..

Jesam

Ovaj svijet mi je tijesan

Ovaj zrak me zatrpava ko pijesak

A nekad sam sanjao bljesak

Ipak..

Nisam

Sa đavolim prisan

Znam ko je moj gospodar

Ali sam od pritiska i poštenja modar

Znam

Nisam ni sjena ni gram

Nisam ni slovo ni broj

Ipak nosim blagoslov Tvoj

Ti si..

ostajem bez riječi jer nisu Te dostojne

za mene imena Tvoja su tvrđave opojne

sve drugo su nijanse otrovne

I sad shvatam

Gdje god idem i kroz šta god misao mi kroči

Kad pred Tobom od bijesa zatvaram oči

Vidim samo Tebe

I opet vidim samo Tebe...