stapanje

umorni i pakleno pusti
tjelesno istroseni, duhovno kastrirani
lijepite se za mene ko smog gusti
u vlastitoj lazi pred bolom ste maskirani

previsoko iznad vase podsvijesti
moj duh se nadzire
istina je, iskra može svjetlo sprovesti
i tamo gdje tama ko divlja rijeka navire

mrem, poput jesenjeg lista
šapat, zimskog vjetra nagovještava moj stud
ali srce mog stabla je harmonija čista
savršeno znam da i nakon zime imam kud

beskonačni počeci
nervni završeci
komadaju djetinje igrarije pred zbiljom egzistencije
čovječanstvo gubi nijanse esencije

prošlost iz ove perspektive
nudila je suživot i pad uz rasan rock'n roll
sad se sve svodi na prave i krive
na lažne suze i lažan bol..