neustrašivo je gazio na konju u ambis
mržnjom nahranjen na mržnji odhranjen
nije mario za slavu i na groblju natpis
hrlio je u smrt, živ ili sahranjen

nije mario za sazviježđa
niti  neotpjevane sutone kojim je svjedočio
imao je puno toga za reći
ali nijednu svoju emociju na papir nije predočio

nije volio ženu, o tome je samo povučen slušao
nikada strast svojim usnama nije kušao
sirotinja, krv i znoj
samo blato, glina i za bojem novi boj

obrisi godišnjih boja mjenjali su se i na njegovom licu
zapažao je bolje od drugih svaki treptaj i sitnicu
zapažao je.. smrt u svakom dahu
znao je da pripada zvjezdanom prahu

svjedočio je zakonima koji su ga u okove stavili
svjedočio je mučenjima ali mu duh nikad nisu savili
čovjek koji je sa nebom srastao
nikad se sa zemljom nije rastao

prosuđivao je bez tuđih citata i zapisa
kao da mu je to sve negdje skriveno duboko u krvi
ko da je baš od iskona on bio skovan prvi
ko da je stvoren da oživljava i mrvi

obavijen ruhom askete i umom ratnika
nikada nije postao robom mase i njenih zlatnika