to je tišina....
tvoj konačan pad, propast kojoj si jurio
ambis o kojem si sanjao dok si u beskraj zurio
neopisivi neklad kojeg ne shvata um
neshvatljivi prikaz koji ne poznaje ni jecaj ni šum

prostor pun praznine kojim gospodari zakon
prostor pun divljine nad kojim je zastor
osjećaš, ali ne vidiš, osjećaš ali ne čuješ
ipak želiš to tumačiti, pa se tumačenjima truješ

ne treba ti vodič, slici tvojoj ne treba ram
previše suštine ti si već oslikao sam
golotinja tvog tijela, i dubina opusa
gladan si čovjek, hrana za tebe nema mirisa ni okousa

sva prosvjetljenja iz teorija
nisu ti djelovala ovako
možda je kod tebe oduvijek sve naopako
 ipak osjećam tvog bila ritam
i suvišno je da te bilo šta pitam