sunovrat ideala

neće me čuvati utvare svojim krilima
samo će me kidati surovi bezdan
okrećem leđa mrtvima i živima
ne postoje više putevi kojima sam predan

srušeni su koloseumi svih mojih borbi
iskrivljena su naličja božanskih tvorbi
izblijedjeli su pseudonimi svetaca na hartijama
đakoni umjesto milosti nose đavole pod mantijama

neka me vode svijetli putevi kroz doline mrtvih
kada budem nad ništavilom bdio
daleko od granica i zakonika krutih
iza kojih se svaki neiskren ljudski ideal skrio

ja sam istina...
najiskrenija buktinja srasla s venama
u duši ovog smrtnika koji sija među sjenama
dok piše mjesecu i njegovim mjenama
jer ne vidi lavove među hijenama

lešinari kruže
iznad svake staze duže..
dolazi zlo po pustinjske ruže