iza soneta i pročitane hartije
otvaram nebeske kapije
koračam zvjezdanim hodnicima
tražeći smisao pužem za otiscima

hiljadama sam godina daleko
od ideala koje je stvarao neko
tako vispren sabijao je vrijeme u jedan red
u kojem je svaki zarez, u historiji otisak blijed

moje srce kuca u srcu kosmosa
istom biti i istom frekvencijom međuodnosa
za srca skrojena od ljubavi ovo je doba nazadno
vrijeme sjena i opsjena previše hazardno

vizionari koji ne vide a tumače vizije
dok krljvu natapaju rtove i nizije
progutat će nas poput okeana baš sve
globalno slijepilo.. sanjamo nametnute sne