Feels like fire

mirišu anđeli i timne
mirišu na bezdan i okeanske dubine
čiste mi rane
kojima se nemiri hrane
tjeraju vraga
sa mog kućnog praga

paradira život naočit ko utvara
pred njim se svaki smrtnik umara
ja sam kršteni okean u kojem krvare kitovi
pjesma kojoj ne odgovaraju ritmovi
bestjelesna epoha koja guta ljudske kože
vatra koju tamni oblaci lože

snovi su uže kojim se uspinjem ka zvijezdama
sa njih gledam lica prorocima neznana
silan je trag prirode u mojim žilama
a divna su vremena za izrode koji caruju silama
pregršt praznine koja se prolama sa litica Olimpa
koju samo Prometej jagodicama opipa

zadovoljan polažem svoje tjelo na oltar
za prikaze u svojoj sobi nemam ormar
one sa zidova vise, miluju mi bradu
preklinju čovječanstvo sanjaju o Hadu

šutnja im je kapija
oko koje se metafizika sabija..