19. sij 2016.

sloboda..

prekriva nas timna u koja guta naše mirise
kao da dodirujem proljeće koje miriše na irise
zijezdana prašina rasuta u tvojim zjenama
rađam se dok mi otikdaš kožu i spajaš se sa venama

nježnosti oko nas je surov  beton utopljen u kreč
svojom ljepotom kradeš mi svaku riječ
kradeš me od nakaza nudeći mi dah sa svojih usana
noćas vrijeme umire u nama

brišeš sa duše sve tragove mojih poraza
nudeći čulima više od predodže i odraza
osjećam pod svojim prstima krv koja buja
potapa me okean dok nosi me tvoja struja

u mom biću odjekuje samo tvoje ime ženo
koje sam skrivenom mjesecu spomeno'
kada sam uz tebe upijao njegovu svjetlost
voljan sam ovu noć nositi sa sobom u vječnost

Nema komentara:

Objavi komentar

ode dosadi

Ugnjetavan ces biti to novog uspeća uistinu to je tvoj usud Galaksije upijaš ali slijep tamniš i gluh ćeš oststi usput Tvoji memoari i izbri...