osveta..
krajnosti i izopačeni um
djetinstva od svijeta oteta
život je slomljenih snova pun

previsoko su neuprljane zastave
na sirovom vjetru se viju
pokoljenja će u istim pravcima da nastave
za kaznu će iste nemire u sebi da kriju

drthte mi ruke.. tjeskobo
zašivam zelenim rimama rane koje sam čavlima probo
sve vrijeme svijeta u kojem bezbrižnost truhne
ne može stati ni u riječi niti u urne..

prolaznost i uzdah za životom
ja sam odabrao svoje tvrđave a potom
zakoračio u bezdan kojem sam odan
ne mogu biti niti kupljen niti prodan

ja sam Tvoj blagoslov zašio za srce i kapke
za dodire, krvotok a ne za utjehe kratke

u viječnost.. kroz baršun i blato
u sopstvenu cijelost.. nad zlatom carujem zato
nad blještavilom, ja sam još blještaviji
nad ništavilom, od toga sam strašniji i stariji

klesan sam godinama u tišini
klesan sam u samoći da bih vidio u crnini
besmisao kojim se oblikujemo danas
besmisao o kojem se ne smije pričat naglas