u ćeliji..
kroz prozor vidim samo snijeg i beskraj
umotan u tamu..
govorim vlastitom umu "ne sjaj"
prošlo je vrijeme ljudi tvog nazora
poput utvare izblijedjet ćeš bez napora
idealizam je pokopao sve njegove tvorce
ginuli su napadajući perima dvorce..
zar niste jednom bili dječaci i djevojčice..
sada vas sortiraju sve redom u klaonice
nije slooda demoniziranje tijela
sloboda je progutana sirova i cijela
obzorje nad kojim caruje svjetlost
ljubi mirne vode mora dalekih i hladnih
uistinu samo rijetki upijaju tu vrijednost
na tromeđi kraj demona i navika gadnih
vrelo sunce snenog me budi
u žaru je nestao moj pisani trag
zar i u ambisu nemir kida mi grudi
paklene slutnje mi poklanja vrag..
kako vrijeme protiče
glas razuma kao da odjekuje sve tiše i tiše
svako dobro usnama srce mi dotiče
dok očima upijam ono što u zvijezdama skriše..
Nema komentara:
Objavi komentar