mirišu Narcisi i opet miriše olovo
osjeti se strah od kojeg je svaki moj predak bolovo'
na transparentima sloboda, a pred očima teror
na čijoj je to strani davno oplakani heroj ?
opet je precijenjen vrhovni meštar
ovih dana samo se traži nesklad i nepar
a iznad naših glava spisi
ne možeš biti čovječe ono što nisi..
sve istine svijeta ukazuju na počelo Jedno
ne prizivaj užas jer već ti je odavno svejedno
oduvijek su individue mrtve na konjima jahale
oduvijek su mase pred Istinom oči zatvarale
mirišu Narcisi, ali nemir je nastanio ljudske odaje
pa zar krv i suze ko jedini trag ostaje
pod ovim plavetnilom prepunim bisera, mom' srcu dražih
prepunih ljudi, od svilenih duša još blažih
zar je spokoj u tome da pate drugačiji
zar je mir to kad slabijeg uništi jači
zar su sve pobjede na uštrb onih mrtvih
ima li sloode između ovih utvrda krutih
Bože, jedina Istino, moj Gospode
pa zar da me slijepci sa tvoga puta odvode
dok kada će užasom svoje dokaze da sprovode
baš oni koji imenima Tvojim nazivaju svoje povode..
Nema komentara:
Objavi komentar