za mog druga koji večeras radi III smjenu..
u knjizi života, na par strana
život je prilično dug
guta nas ko okean u svoja okrilja slana
vrijeme ko zahuktali voz
gazi pred sobom i ljepotu i ideale
vrijeme nas je obuzelo skroz
blijede pobjede koje su u ime momentuma pale
lojalnost..
pred usudom ko tamna noć leži
opasnost..
pred kojom se svako iskren ježi
interes ispred boga
ispred uvjerenja
interes je ljepilo za mase mog doba
lijepi se za njega ljudstvo iz svih domena
pišem u ime prijatelja moje mladosti
prije nego mi razumu đavo napakosti
kada mi vječna zvona otkucaju posljednje sate
kada mi sve grijehe osmijehom anđeli plate
biti prijatelj čovjeku
skovanom od dobrote skromnosti i pravde
u čijim očima plamti sjena istine i nade
biti prijatelj onome kojem je do tebe stalo
to je pravi dar sve drugo je premalo...
sve dugo je ravno šapatu pijanih
sve dugo stražari u redovima izdanih
kad nas starost satjera uz ambis
ova slova će nositi iste poruke i natpis
Nema komentara:
Objavi komentar