:*

marlboro touch 5

za mog druga koji večeras radi III smjenu..

ne može stati drug..

u knjizi života, na par strana

život je prilično dug

guta nas ko okean u svoja okrilja slana

vrijeme ko zahuktali voz

gazi pred sobom i ljepotu i ideale

vrijeme nas je obuzelo skroz

blijede pobjede koje su u ime momentuma pale

lojalnost..

pred usudom ko tamna noć leži

opasnost..

pred kojom se svako iskren ježi

interes ispred boga

ispred uvjerenja 

interes je ljepilo za mase mog doba

lijepi se za njega ljudstvo iz svih domena

pišem u ime prijatelja moje mladosti

prije nego mi razumu đavo napakosti

kada mi vječna zvona otkucaju posljednje sate

kada mi sve grijehe osmijehom anđeli plate

biti prijatelj čovjeku 

skovanom od dobrote skromnosti i pravde

u čijim očima plamti sjena istine i nade

biti prijatelj onome kojem je do tebe stalo

to je pravi dar sve drugo je premalo...

sve dugo je ravno šapatu pijanih

sve dugo stražari u redovima izdanih

kad nas starost satjera uz ambis

ova slova će nositi iste poruke i natpis

nema logike

hladna bora na mom licu
predstavlja sitnicu
predstavlja ideal
u mrtvom kokošinjcu

između munara
i starih spomenara
zakopavaju se ljudi
i svaki od njih se trudi

- osjetiti vjetar u kosi
jer smrt nas sa sobom nosi
- vidjeti osmjeh na dragom nam liku
prije nego nas vrijeme proguta u kriku

dišem, ispod dvije hiljade godina o onome što znamo
dišem, ispod milijun sazviježđa dozivajući riječi samo
dišem, ispod oblaka koji donose stud i nose toplinu
dišem, ispod gomile zvijezda izučavajući papirus i glinu

na vrhuncu smo Babilonskih dvorova
pa sad skačemo naglavačke
među Kralja obezglavljenih stvorova
i izučavamo nauk naopačke..

naziv posta teza je prosta

u ćeliji..

kroz prozor vidim samo snijeg i beskraj

umotan u tamu..

govorim vlastitom umu "ne sjaj"

prošlo je vrijeme ljudi tvog nazora

poput utvare izblijedjet ćeš bez napora

idealizam je pokopao sve njegove tvorce

ginuli su napadajući perima dvorce..

zar niste jednom bili dječaci i djevojčice..

sada vas sortiraju sve redom u klaonice

nije slooda demoniziranje tijela

sloboda je progutana sirova i cijela

obzorje nad kojim caruje svjetlost

ljubi mirne vode mora dalekih i hladnih

uistinu samo rijetki upijaju tu vrijednost

na tromeđi kraj demona i navika gadnih

vrelo sunce snenog me budi
u žaru je nestao moj pisani trag
zar i u ambisu nemir kida mi grudi
paklene slutnje mi poklanja vrag..

kako vrijeme protiče
glas razuma kao da odjekuje sve tiše i tiše
svako dobro usnama srce mi dotiče
dok očima upijam ono što u zvijezdama skriše..

Homeless

zveket tuđe noćne more
plovi ti kroz pore
plovi ti kroz krv u osvit svjetle zore

je li teror doktrina
kojoj prija toplina
svakog bez mozga u sjeni tiranina

dok satjeruju plemena
dok im zatiru imena
u slavu nafte i boga bezimena

Horus ili R'a
đavo nad vama sja
više od mene zna, zbog toga nemam sna...

kao protiv okultizma i protiv magije
a upravo se magija iz tvog neznanja napije
pa kida tkivo
diktirajući navike i nivo

godinama su ispred i svi znamo to od prije
godinama u nama samo mržnja zrije
godinama pohlepa sraca vam grije

moral se na baštini
jer u ovoj prljavštini
svi se gušimo u prašini...

nema soneta
ova površnost mi smeta
sve povezujem sa Zlatnim mitom
umirem od tuge pri tom..

đavo je rogat
pa ko' mu doda rogove
đavo je bogat
pa vi ga ramite uz bogove

moral je dostojan samo onog bez principa
moral je boja za uljepšavanje djela i lika
dogma ko dogma prepravljanja perima
ispisivana mačem pa ostavljena zvijerima

Je suis la vérité

mirišu Narcisi i opet miriše olovo

osjeti se strah od kojeg je svaki moj predak bolovo'

na transparentima sloboda, a pred očima teror

na čijoj je to strani davno oplakani heroj ?

opet je precijenjen vrhovni meštar

ovih dana samo se traži nesklad i nepar

a iznad naših glava spisi

ne možeš biti čovječe ono što nisi..

sve istine svijeta ukazuju na počelo Jedno

ne prizivaj užas jer već ti je odavno svejedno

oduvijek su individue mrtve na konjima jahale

oduvijek su mase pred Istinom oči zatvarale

mirišu Narcisi, ali nemir je nastanio ljudske odaje

pa zar krv i suze ko jedini trag ostaje

pod ovim plavetnilom prepunim bisera, mom' srcu dražih

prepunih ljudi, od svilenih duša još blažih

zar je spokoj u tome da pate drugačiji

zar je mir to kad slabijeg uništi jači

zar su sve pobjede na uštrb onih mrtvih

ima li sloode između ovih utvrda krutih

Bože, jedina Istino, moj Gospode

pa zar da me slijepci sa tvoga puta odvode

dok kada će užasom svoje dokaze da sprovode

baš oni koji imenima Tvojim nazivaju svoje povode..

osveta..
krajnosti i izopačeni um
djetinstva od svijeta oteta
život je slomljenih snova pun

previsoko su neuprljane zastave
na sirovom vjetru se viju
pokoljenja će u istim pravcima da nastave
za kaznu će iste nemire u sebi da kriju

drthte mi ruke.. tjeskobo
zašivam zelenim rimama rane koje sam čavlima probo
sve vrijeme svijeta u kojem bezbrižnost truhne
ne može stati ni u riječi niti u urne..

prolaznost i uzdah za životom
ja sam odabrao svoje tvrđave a potom
zakoračio u bezdan kojem sam odan
ne mogu biti niti kupljen niti prodan

ja sam Tvoj blagoslov zašio za srce i kapke
za dodire, krvotok a ne za utjehe kratke

u viječnost.. kroz baršun i blato
u sopstvenu cijelost.. nad zlatom carujem zato
nad blještavilom, ja sam još blještaviji
nad ništavilom, od toga sam strašniji i stariji

klesan sam godinama u tišini
klesan sam u samoći da bih vidio u crnini
besmisao kojim se oblikujemo danas
besmisao o kojem se ne smije pričat naglas