sloboda..

razbuktali okean nijeme obale pjeni
dok tražim njen odraz u svojoj sjeni
i miris ruža i pustinjskom vjetru
djeliće mog mira na ovom svijetu

gledam u pješčane dine sa visokih planina
sebe zanesenog kao od vina
prosuti nemir prijeti novom izlasku sunca
prijeti mom srcu koje za svjelto kuca

misli.. proizvod apstraktnog rata
predvorja su tajni od kojih me panika hvata
orkestri slutnje, uz koje koračam pod nebom
prate me dok lomim idole
prelivene srebrom i krvavim hljebom

i dalje
siromahu udjeljuju ideale umjesto sna
glad ima prestrašne ralje
koje stisnute nose komade neželjenog dna

zamagle se vidici bez obzira na oštrinu vida
kad gladan čovjek ruku pruži
vrijeme bezdušno živote iz tla kida
umjesto pitanja smrt nad nama kruži..