čuda

svakim narednim danom
koji vrijeme u sjećanja zamota
šetam obalom slanom
koju skvašiše suze željne života

neoni, bjeli prah i zanos
odjekuju Civilizacijom koja se sebično kulturom ponosi
mrak, krvava trupla i nejasni haos
od spasa daleko čovjek neshvatljivo doživljava i podnosi

kafa na kafu, cigara i savršena laž
bajka o savršenom životu koju ispisa ego
stvarnost je bol koja hladno progoni draž
u koju je čovjek nesvjesno zatvorenih očiju l'ego

opustošeni Olimp i grčka logika
i psihoanaliza današnjice u društvu bez oblika
kad su ljudi bili dostojni istine sa Sinajskog brda
ljudi vole laž i svoja nedjela huda..
ljudi ne vole čuda..