dok trajem..

trenuci i riječi..iluzije, masakrirane laži
lete između ljudi koji kriju krvave ruke
malo utjehe i malo draži
to prolazi
jer ne čujemo sebe od buke.. bježeći od "muke"

stanja.. iskovana na žaru volje
u sekundama, godinama, vijekovima
uskogrudost i nadanje da sutra donosi bolje
a kad sutra poklopi mrak.. skloni smo lijekovima

osjećaji klize, bježe iz omče pisaće mašine
gušeći patetikom ljude od gline
još samo izlizana slova tvore naslove i značenja
u vremenu u kojem su duše željne svlačenja

pred divom - vremenom - dobro i zlo su imena
kao san i java i njihova smjena
sumrak nad istinom i sunovrat bez izmjena
ti i ja smo divljač, nešto poput plijena


kazaljka briše prašinu sa mojih cipela
gledam u prazninu koju je izgrizlo vrijeme
nadahnuće, to je u meni samoća isplela
dok sam se logiku razbijao od stjene

ja sam mrtav.. ja sam mrtav
a ovo je vječnost i moj glas odzvanja
ko nakićenih zvijezda skup iako su ugasle
a opet sijaju, da na trenutak tamu svjetlom ukrase