ćudi

daleko.. iza morskih bezdana
gdje nema živih robova
postoji zemlja zvjedzdana
titani.. u sjeni stražare ko psi
i nema bijednih prilika
koje tvore ljudi zli

daleko.. na rubu mašte pjesnika
postoji utopija bez slika i jezika

mjesto skriveno od sjena
skrivenije od tajni, bez sukoba dilema

pusto..
pusto je uspinjanje na visine
koje se skrivaju iza oblaka
tužne vizije istine, iza tmine
koje prekriva iluzija opaka

mandati koji ne ističu
porazi koje ožiljci izviču
i opet buđenje
dok čekaš omču i svoje suđenje

ljeta i jeseni..
traješ gubeći korak
shvatajući da svaki naredni biće gorak
gubeći se u rukopisima smisla i besmisla
kao da je svaka bit tvog bića pred prazninom pokisla

mašta nije ko nekad
gubiš se, tražeći svog svemira početak
nema prevoda za ono što osjećaš
ti si proizvod svemira
u zvijezdama svoj duh ogledaš

u suprotnom si prah..
u suprotnom si nastavak tragedije, hegemon, sjeverni pol
kako onda karakterišeš radost i razumjevaš bol

Čovječe !

zanosi te vjetra šapat
i konja divljih tapat
i beskrajni snovi i noćne more
i cvijeće mudrosti što rađa visoko gore

a ti si mali..