zmajevi i ljudi

mač i vino
istaknuti su fino
kroz poglede junaka još od vijeka srednjega
kao da nijedan roman
bez obzira na pisca koji je skroman
ne može bez pohlepe ne može bez prepreka

i krhki nomadi
koji ne umiru od gladi
razmišljajući o pječšanim dinama
na tuđim vrlim visinama

i žedni postači
koje vrijeme tlači
dok djecu bosu poje
bez postelje svoje

i sirovi barbari
koje život nasamari
zakovani borama i greškama
ko nemanima bijesnim
truhnu pod zvijezdama tijesnim

i svi oni mogu stati u red ili dva
na listovima između debelih korica
bez obzira na boje njihovih modrica
svi su saputnici kraja
sve su to ljudi od mesa, prvoklasne hrane za zmaja..


“I do not care what comes after; I have seen the dragons on the wind of morning.” 
― Ursula K. Le Guin, The Farthest Shore