sliski dani

ne trebam note..
iz misli, riječi se kote
pa gmižući po suhom
pišem u dosluhu sa sluhom

ne trebaju mi kompas ni jedra
svaka moja misao vedra
je svijet u svijetu
u kojem se rađaju slogovi u letu

istina je da volim
u praznoj sobi sjesti
i uz odsvirane epove
slova i vrijeme plesti

prepustit se imaginaciji
isploviti iz okvira i tijela
sakrit se od pogleda i podjela
koje su slične u svakoj naciji

već drobim oblake
čvrsto držeći za uzde svog krilatog konja
ne mogu pratiti korake
vlastitog roda suviše na površnost vonja

treba mi ova iluzija
ovaj dodir sa nestvarnim sobom
treba mi mir
koja me krijepi i skriva pred borbom