Mir

pred ovim brodolomom oči zatvaram
u meni negdje duboko smisao isto sija
nemam više snage da se razlozima zamaram
život sa mojim nadama užasne šale zbija

vrijeme mi curi kroz vene
dok gledam nedirnute suze koje isušiće vjetar
sve mi se čini isto i stvarnost i sjene
dok tonem u tišinu metar po metar

gubim vjeru u riječi, note i ljude
odavno istina ima više od jednog lica
volim biti sam i posmatrati bezdane koji šute
gledajući stopim se sa milionima neopisivih sitnica

rastragan stotinama strahova osjećam kako bi biće klone
više ne znam koliko vrijedi jedan životni vijek
istrošenim dušama najljepše zvona zvone
jer nikad ne pronađu u sebi spokoj ni lijek

RASTOJANJE

ne može osorost ni taština
ko hladna ulica da naštima
visprenost u glavi koju bombardiraju rime
mene je uzdigao bit pa vam biće razgrađujem time
moji pojmovi i perspektive
nadilaze sve dosad poznate motive
ja sam slijepac kojeg je iskovala sjena
gleđ sa mojih zuba ostala je na vrhu potopljenih stjena

um bježeći pred strahom traži svjetla barem trag
kada ostaneš sam primamljivo zvuči ugovor koji potpisuje vrag
to zvuči ko kliše
ali tmina inspiriše puno dublje i više
do samih ćelija suštine preko kojih se pradavno izlila milost
ja sam okamenjeni šetač koji ne prepoznaje u sebi bliskost

tkam slova u momentu..
tu prastaru posvetu..
u spomen sirovog asfalta umjesto ugodnih katedri
zaređen sam smislom iznad koga je samo Bog pravedni
intuicija koja me vodi kroz magične krajolike između čovjeka i stvaranja
valjda je jedina dostojna moje pažnje u ovom življenju kroz pretvaranja

Bjesni ljudi

Dok se urušava dan u nešto više

Stvarajući cjelinu u pukotini vremena

Listam knjige I ne vjerujem ni u jednoj šta piše

Civilizacija se urušava u ostavštinu divljeg plemena

 

Rascvjetana sazviježđa stežu se ko strune

Nad njima se đavo u vlastite grijehe čovječanstva kune

Tragedija ispisana prije prvog potopa

Mistična inspiracija protiče mojim venama poput poroka

 

Sve što tražim skrivano je stoljećima

Zakopano sa faronima u zlaznim kovčezima

Leži prekriveno mirisima ruža u nekim prošlim proljećima

Ne mogu putem mračnih magova

Nije to zbog etike, već zbog manjka tragova

 

Šta je sloboda pitam se iznova

I koje je uz ljudsko naličje prikova

Slobodni I slijepi ispijeni životom gubimo sve odgovore

Ćuteći posmatramo propale zavjete I dogovore

Posmatramo kraj..

bosanski flow

bosanski flow 
radi na bol
misli se brže prže uz tamni rock and roll
sve postaje prah dok čovjek mijenja spol

bogata mašta heretika iz Andaluzije
danas kupuje zlatne heklere i uzije
krčme rade sto na sat
pred ambisom ne možeš stat
vrijeme će nad grobovima sve grijehe sprat

danas su vrijednosti
samo bezvrijednosti
šta da napišem kako bio bih u prednosti
pred nemoralom koji zaudara na sasušeno tkivo
materijalizam izjeda sve mrtvo i živo

materija nije i neće nikad bit okidač
ko misli da jeste spada u blijedu divljač
koja izjede sama vlastiti soj
jer na kraju se sabira samo mrtvih broj

duša bez karizme ne može proći Had
nema kataklizme za onog ko ne prepozna jad
vastitog bića u vrtlogu instrumenta bez logike
ne zalazi nikada u duge hodnike...

jer zidovi te čuju
pričama te truju
pa onda providan pogled trpi
jer ne može suštinu očima da iscrpi

pogledaj srcem koje natapa sav opus
šta predstavlja smisao i na čamu plovi lotus
šta je svrha i cilj Zaratustre
pa zaplovi kroz svoje osjećaje guste

sve je dobro

u zraku se osjeća podmukli strah
izblijedio je u nama zalazak sunca
pred strepnjom zagušljiv je dah
pred božanstvenim bičem koža puca

ko' da čovjeku nije suđeno osjetit puninu
prepoznaje samo siluete ispisane riječi
nemiri ga vuku u maglovitu dubinu
u okrilju praznine sumnja mu raskoš gnječi

sve mi se čini ko proživljeni san
svaki korak oštricom mača isklesan
i taj svirepi nikad dočekani novi dan
nad naličjem nade isprekidan

gase se zvijezde nad pozornicom svijeta
bude se nova jutra ko kletva
u vječnost su zakoračili iskonom pomilovani smrtnici
ti i ja osuđeni smo provest ostatak predvečerja u ludnici

hrani me laž čiji korijen izrasta iz Ademovih njedara
dok mi spaljuju ostatke broda bez jedara
sve je dobro dok zatvaraš oči pred pitanjima
dok vrijeme između korica ne počneš zvat skitanjima

ALOHTON

u teškim noćima
maštam o super moćima
u mojem umu kosmos se prostire
nad njim Gospod počiva

beskrajni epovi o besmrtnim kraljevima
obasjavaju tamne djelove u mojim krajevima
bezbroj sirena plovi providnim okeanima
koji obavijaju skelete nad neprežaljenim i otpjevanima

gušeći se u sjaju neshvatljivih dimenzija
pokušavam opisati ono što vidim ali blijedi svaka verzija
riječi se lome ko staklo od babilonski hram
tako sam preduboko zagazio osjećam se potpuno sam

srce mi se hladi i sve ovozemaljske riječi
samo su surove sudbine, nad bijednim sutonom žal
ne postoji ništa što praznu dušu liječi
postoji li lijek za ovaj svirepi jal
u vremenu Magoga i Goga
vremenu bez Boga

obalci mi natapaju papire kišom od mastila
sve sinove zemlje pohlepa je iz svojih njedara častila
ogrnula ih plaštom koje pogaziše proroci
isklesani od zlobe gordi poput svetaca jedni drugima su obroci

STVARAOCU

PADAŠ U ZABORAV KO RANJENA NEMAN U HLADNU VODU
KRVARIŠ I DAJEŠ SVE OD SEBE DA MISLI O KRAJU ODU
POHLEPA TE TJERALA PREKO GRANICA NAD KOJIMA JE STRAŽARIO STRAH
SUROVOST TE DOVELA DO MJESTA GDJE GOSPODARI POSTAJU PRAH

KROZ TVOJE OČI PROBIJAJU APSTRAKTNI DJELOVI RAJA
TVOJ UM SVE ONE PRASTARE PRIČE O ZADNJEM TRENU SPAJA
UŽASNUT POKUŠAVAŠ UDAHNUTI, OSJETIT ŽIVOT U VENAMA
ALI JE PREKASNO BJESNI ĐAVO TE PREDAJE STRAŠNIM SJENAMA

NE OSJEĆAŠ ŠUM SVOG SRCA
UPIJA TE PROSTRANSTVO PRED ČIJOM VELIČINOM LOGIKA PUCA
ISKRIVLJUJU SE ZAKONI KOJE SU ISKOVALI NA PAPIRIMA SMRTNICI
SHVATAŠ SADA DA SU DUŠE UISTINU PUTNICI

BOG.. ODJEKUJE NEGDJE U TVOM BIĆU..
TAJ GOSPODAR KOJI STOLUJE NAD SVAKIM DJELIĆEM VREMENSKOG KODA
ZALUTAO SAM, PRODAO SAM SVOJE BLJEŠTAVE MOLITVE ZA SIĆU
KAKO BIH TI SE SADA KLANJAO DO PODA..

USKA SU VRATA KROZ KOJA BI TREAO POĆI
PRILAZIŠ I ZNAŠ DA NEĆEŠ KROZ KLJUČAONICU MOĆI
ALI VJERA..
SVE STRAHOVE KO MITSKI ZMAJ TJERA..

NA KRAJU SE PITAŠ ŠTA JE VJERA..
TI ČOVJEK BEZ SMISLA KOJEG MRŽNJA U TMINE STJERA

ILUMINACIJA

šapni mi tiho odakle dolazi
iluminacija
šapni mi da ne čuju porazi
šta je kreacija

vrijeme kraljevske zidine drobi u pijesak
čovječe samo si blagi bljesak
u ovoj katarzi koja isijava svjetlo iz tmine
vječito ćeš lutat i ostati žedan suštine

tvoja duša nema utočište ni dom
besane noći
pune šupljine razbija živčani slom

paralizovano gledaš u okran svoj novi oltar
ne prepoznaješ više ko je loš ko dobar
postao si sjena u pećini zala
plastificirana spodoba za svaku misao premala

zakaucavaju ti eksere kroz kosti
ali ti odavno ne osjećaš ni stid ni strah
tvojem umu idali više nisu gosti
poklanjam ti konačan duhovni raspad i krah

tvoja duša nema utočište ni dom
besane noći
pune šupljine razbija živčani slom

PUT

PRIČAJ MI O BESKRAJU O SUŠTINI
O VRAGU KOJI POLIJEŽE VRIJEŽI U PSINI
KRAHU LJUDSKOM I SLOMU ANĐELA O HRIDI
PRIČAJ MI O ONOM ŠTO NE SMIJE DA SE VIDI

MRAČNE SJENE IZA MOJIH ZJENA STUDEN SNIJU
VILE I NEMANI KRVAVE SARKOFAGE U MOJIM ZDENCINA KRIJU
DAVNO SAM PRESTAO NOSATI ZVJEZDANE SKUTI
NE PRIČAM VIŠE JER ME NE MOŽETE ČUTI

DROBIM U SEBI
SEBSTVO SVOJEG STVARANJA 
NITI BOGA I PRKOSNOG RAZARANJA
JA SAM STOLJETNI FARAON POLOŽEN MEUĐU HUMKAMA
MEĐU BEZIDEJNIM BIĆIMA SA ISFORSIRANIM MUKAMA

MIRIŠE NA SEDEF I BEHAR
SVAKI DAN POTOPLJEN U ZLATNI PEHAR
SVJESTAN SAM SEBE I KRAJA MOGA MEĐU SLIČINMA MENI
OD STRAHA SE MOJ UM ZADRVENI
POD SAVRŠENSTVOM SE CVIJEĆE ZARUMENI

POLIJ SPOKOJEM SVE MOJA ZVJERSTVA
IPAK STAMENO STOJIM U OVO VRIJEME NEVJERSTVA
VRIJEME BJEKSTVA..

Zdenac

predrasude i površnost formiraju sud
nova definicija suštine je budi ubojit i tvrd
nova svrha sudbine je budi nepobjediv
budi vrag i ološ samo budi neuporediv

mantre i molitve zavijene u crninu
pokopane šute i posmatraju epohalnu vrlinu
saijenu u srž svakog pojedinca novog vijeka
za bolest ovog vremena nema svrhe ni lijeka


ćelije su tamne prsti izlizani do kostiju
nadi novu religiju od samog sebe prostiju
nadi svoj nemir i potopi se u duboki zdenac
okrunice te masa i pokloniti ti zltani vijenac

tamo gdje je smisao nema srdžbe ni bijesa
tamo gdje bih pisao nema mržnje ni mesa
samo bjelina i putanja koja vodi svakog od nas sebi
daleki mir koji niko od nas napustio ne bi'