24. pro 2017.

Mir



pred ovim brodolomom oči zatvaram
u meni negdje duboko smisao isto sija
nemam više snage da se razlozima zamaram
život sa mojim nadama užasne šale zbija

vrijeme mi curi kroz vene
dok gledam nedirnute suze koje isušiće vjetar
sve mi se čini isto i stvarnost i sjene
dok tonem u tišinu metar po metar

gubim vjeru u riječi, note i ljude
odavno istina ima više od jednog lica
volim biti sam i posmatrati bezdane koji šute
gledajući stopim se sa milionima neopisivih sitnica

rastragan stotinama strahova osjećam kako bi biće klone
više ne znam koliko vrijedi jedan životni vijek
istrošenim dušama najljepše zvona zvone
jer nikad ne pronađu u sebi spokoj ni lijek

Nema komentara:

Objavi komentar

ode dosadi

Ugnjetavan ces biti to novog uspeća uistinu to je tvoj usud Galaksije upijaš ali slijep tamniš i gluh ćeš oststi usput Tvoji memoari i izbri...