ILUMINACIJA

šapni mi tiho odakle dolazi
iluminacija
šapni mi da ne čuju porazi
šta je kreacija

vrijeme kraljevske zidine drobi u pijesak
čovječe samo si blagi bljesak
u ovoj katarzi koja isijava svjetlo iz tmine
vječito ćeš lutat i ostati žedan suštine

tvoja duša nema utočište ni dom
besane noći
pune šupljine razbija živčani slom

paralizovano gledaš u okran svoj novi oltar
ne prepoznaješ više ko je loš ko dobar
postao si sjena u pećini zala
plastificirana spodoba za svaku misao premala

zakaucavaju ti eksere kroz kosti
ali ti odavno ne osjećaš ni stid ni strah
tvojem umu idali više nisu gosti
poklanjam ti konačan duhovni raspad i krah

tvoja duša nema utočište ni dom
besane noći
pune šupljine razbija živčani slom