Zdravo..

Marijo milosti puna
grešne suze pred noge ti prosipam
U meni zla nema ni truna
smrznutima kapima vatru posipam

ponekad osjećam bol svakog pogleda
koji s čežnjom gleda u sutra
dok ga sigurno proždire bezdan

čovijek bez srca ne može da progleda
nikad mu um neće iznijeti horizonte ljepšeg jutra
on je poroku i nemiru predan..

ko je pisao odiseje pastirima
tražimol' smisao u pogrešnim papirima
milioni pitanja ciljaju nebeska vrata
suština je misterija koja svog goniča prolama i shvata

zatvaram oči, univerzum gleda kroz mene
Leonardoni krugovi nose temelje za promjene
na otpadima neizgovorenih riječi valjda leži nešto više
kroz naše suze možda univerzum poeziju piše