Opustoseni ljudi
Ciljaju pogledom na nebesko plavetnilo
Svaki od njih drugom bi da sudi
Ko' da je bas na svakog prosvijetljeno sletilo

Grcam u sei, dok oko sebe promatram svijet
Toliko slomljenih krila
Mnoga nisu bila još spremna za let
Pohlepa i ego prarano se svila

Polozi na grudi moje djelic Svog nura
Ovaj zivot je samo tren koji u vjecnost tetura
Pokazujes mi iznova
Da se u carstva tvoja koraca kroz tisinu
U tami nudis toliko boja
Koje ni slikari ni pisci ne mogu da skinu