Hurts - Mother Nature

Zdravo..

Marijo milosti puna
grešne suze pred noge ti prosipam
U meni zla nema ni truna
smrznutima kapima vatru posipam

ponekad osjećam bol svakog pogleda
koji s čežnjom gleda u sutra
dok ga sigurno proždire bezdan

čovijek bez srca ne može da progleda
nikad mu um neće iznijeti horizonte ljepšeg jutra
on je poroku i nemiru predan..

ko je pisao odiseje pastirima
tražimol' smisao u pogrešnim papirima
milioni pitanja ciljaju nebeska vrata
suština je misterija koja svog goniča prolama i shvata

zatvaram oči, univerzum gleda kroz mene
Leonardoni krugovi nose temelje za promjene
na otpadima neizgovorenih riječi valjda leži nešto više
kroz naše suze možda univerzum poeziju piše

pločnici

riječi koje ispiriše beton ne mogu trajati dugo
blijede kao i njihov tvorac koji ne zna ništa drugo
cementirani slojevi kroz koje se život ne probija
nastamba životnih devijacija od kojih svaka smisao pobija

osjećam se ko vještac zagledan u runsku abecedu
kojem sude ljudi čiji su ideali skovani u srednovjekovnoj tami
moja osjetila i nazore hermetički vizionari jedu
koji su ogluhli na unutarnji glas u ovoj neprirodnoj galami

kad daleko si od tijela koje voliš
osjećaš da nema stega koje bi te ujedinile sa dnom
prerastaš mjesta na kojima se poget moliš
stapajući se u oazu stvarnosti koju mnogi nazvaše snom

godinama listajući knjige ljudi koji su zidali civilizaciju
pokušavao sam pronaći svoj put koji će me voditi kroz tamu
žudići da dušu naslonim na tu zvjezdama okićenu inspiraciju
slutim da je svaki čovjek djelić slike vječnosti u nezavršenom ramu

upoređujem ono što kreira onaj kojeg zovu umjetnikom danas
ne želim povjerovati u Zlatni mit jer ću nadu zauvijek da sravnim
strah me je izgovoriti ove nemire pred sobom naglas
nažalost čine mi se realnim pred nadanjima sraminim

...

danas je jedini smisao egzistencije komfor i novac
na njima se zasniva popularna kultura na čelu sa egom
svaki neradnik je žrtva i kroz tu sudbinu on je nesretni borac
koji će se dvolično boriti za svoje prava pod nebom

koji će dvolično kriti svoje lice iza maske svojih nedjela
kojem će bez izuzetka uzor biti svaka osoba nezrela
koji će prezirati napredak čovječanstva, sirotinju ali i elitu
koji će pljuvati po zakonu i poretku... obično strašilo u žitu

nisi Rembrant ni Remark
nisi slavan ko predak
nisi Šopin ni Tolstoj
prelistaj kućni odgoj

dizanje

tišina plete riječi
kojima vrijeme briše trag
kako se nemir liječi
kada sumnja prijeđe prag

plavetnilo bez kraja
pritišće mi kosti
čime se smisao spaja
dušo na razumu oprosti

pera lome se od hridi
tintu nagriza praznina
na hotizontu strah se vidi
to je sve što čovjek ima

zašto jede meso svoga oca
kojeg prekrila je glina
zašto se odvaja od konca
koji spušten je s visina

kuda da uputim svoj pogled
dok sklanjam se od vatre
život sveo se na ogled
u kojima krv i zloa plamte

hodamo po koricama svetim
ponavljajuci molitve bez nade
kuda god da sletim
ruka nemira mir moj krade

kako život protiče kroz mene
ljudi me sve više plaše
kojim putem samotnjak da krene
kad stare istine ne važe

nedorečen
nedopečen..
mjesec zagrliću čvrsto
na kojoj strani preslikati ovo čuvstvo

forma ne može da iznese
ucvilene snove
cvjetat ce gdje vjetar ih odnese
zamisljam kako udahnuti nove..

Opustoseni ljudi
Ciljaju pogledom na nebesko plavetnilo
Svaki od njih drugom bi da sudi
Ko' da je bas na svakog prosvijetljeno sletilo

Grcam u sei, dok oko sebe promatram svijet
Toliko slomljenih krila
Mnoga nisu bila još spremna za let
Pohlepa i ego prarano se svila

Polozi na grudi moje djelic Svog nura
Ovaj zivot je samo tren koji u vjecnost tetura
Pokazujes mi iznova
Da se u carstva tvoja koraca kroz tisinu
U tami nudis toliko boja
Koje ni slikari ni pisci ne mogu da skinu

Ne budi me
Ne budi me
Bože ne budi me u meni ludi sve..

Moj bataljon je ostao ležati krvav
Prekriven olovnim oblacima i nadom o životu
Svaki moj korak je napola crvav
Na ovaj zapis umjesto eksera dodajte notu

Spremni su bunjevi za pjesme starih plemena
Pozvani su zmajevi koje rodiše gromovi i munje
U meni živi tišina od mene ništa nema
Uistinu o vječnosti nemam nimalo sumnje

Dobro i zlo nije metafzika
Nauci ostaje nepoznato stanje duše i duha
Nema slobode bez rizika
Ko nikad nije čuo šum, može li imati sluha

Savršenstvo je daleko to razum ne poima
Na ovoj planeti nekad se čini ko mit
Ne može se to opisati slovima
Čisto srce u sebi ne može svjetlost krit

Svaki taj metak koji je pogodio metu
Skrojen je davno
Njegov let je više puta otpjevan u duetu
Neizmjerna ga brzina nosi sazviježđima ravno

Iza svake spaljene zastave
Laži u plamenu gorijeti nastave..