izolacija

Žalim samo za jednim
što sam rođen u vremenu bez ljudi
Za čijim ispisanim stranicama moja duša žudi
u vremenu bez istinskog vizionara
koji u svojim opusima ne ruši već stvara
Ovo nametnuto doba "slobode" gdje su misli svezane
vrijeme slobode u kojem su istine srezane
..puko promišljanje bez hrabrosti
puko ponavljanje iluzije u stvarnosti
Gdje osjetila ne služe svrsi
gdje đavo konce zapliće i mrsi
gdje su ublehe postavile zastore
na istom mjestu su uspjeli da utamniče i zatvore
SLOBODU iza slike, iza stakla iza lika
i izvuku nakaradnog slikara
koji u crno bijelim kontrastima slika
crno-bijeli svijet i crnobijelu dugu
crno-bijelog kralja i crno-bijelog slugu
Revolucije krojene po zakonu
koraci ka piramidama zasnovani na naklonu
tijela obložena novčanicama
a prevrtljivi stavovi se zakucavaju kovanicama
Mjerilo su svijet i integriteta
mjerilo su svrhe, a čovijek je meta

kome pišem.. veličina riječi ukomponovanih u rečenice koje bi trebale da ilustruju predstavu.. koliko ih je već iskonstruisano.. koliko ih je već iskalkulisano.. svedeno na sa pera i strijeljano na papiru.. zapečaćeno nekom bojom u predodži, hiru.. gdje smo ? civilizacije ne mogu bez proroka i ne mogu bez poroka..  oni koji se uzdignu između ovo dvoje, možda shvataju zašto postoje..

toliko o tome
o kome ?
o nastojanju mome
da izmijenim samo djelić seičnog sistema
koji guta prave ljude, jer riješenja nema..

ustaj..

ovo je rat..
i ako ne ustaneš neprijatelj neće stat
i ako ne ustaneš nestat će te dio po dio
i ako ne ustaneš postat ćeš ono što nisi htio
i ako ne ustaneš smračit će se
i ako ne ustaneš Zlo vratit će se
i ako ne ustaneš violine više neće cviliti
i ako ne ustaneš tvoja se duša nikad neće smiriti
i ako ne ustaneš.. ko će ustati prvom zorom obasjan
ustaj.. jer progutat će te nemir bjesan i opasan
ustaj i zasijaj svjetlom koje samo ne zamire
ustaj i budi iskra koja tame okove razdire
ustaj, vrijeme ti curi niz prste postaješ olovo
ustaj, da ne bi ostatak života na postelji bolovo'
ustaj..
više ne staj..
više ne sjaj
samo to što jesi do kraja budi
ionako će Bog svima da sudi

<>

svirepost vremena gasi buktinje
iako život još plamti i teži da se uspinje
pronstranstvima koja se slabo naziru od sivila
savršenstvima kojima je mašta kalupe izlila

sve je već
otpjevano pod zvijezdama rasutim
i sve je već bar jednom..
zgaženo ljudskim srcima, svako malo naslutim

odiseja..
put iz nepoznatog u nepoznato
iz ničega trag sam, zrno pijeska u oku milenijuma
šapat u bezvremenim ciklusima, auditorijum bez plenijuma

"ono što sam naučio, više ne znam
ono što znam dokučio sam sam"
život je dar
kada bi i u smrti prepoznali njene ljepote bar

ovaj tren u kojima misli katapultiram u stvarnost
razmjena ideja koje premostuju suhoparnost
samo je trzaj pred uskrsnućem koje ne možemo objasniti
pred spasenjem kojim će nas Ideje počastiti

neustrašivo je gazio na konju u ambis
mržnjom nahranjen na mržnji odhranjen
nije mario za slavu i na groblju natpis
hrlio je u smrt, živ ili sahranjen

nije mario za sazviježđa
niti  neotpjevane sutone kojim je svjedočio
imao je puno toga za reći
ali nijednu svoju emociju na papir nije predočio

nije volio ženu, o tome je samo povučen slušao
nikada strast svojim usnama nije kušao
sirotinja, krv i znoj
samo blato, glina i za bojem novi boj

obrisi godišnjih boja mjenjali su se i na njegovom licu
zapažao je bolje od drugih svaki treptaj i sitnicu
zapažao je.. smrt u svakom dahu
znao je da pripada zvjezdanom prahu

svjedočio je zakonima koji su ga u okove stavili
svjedočio je mučenjima ali mu duh nikad nisu savili
čovjek koji je sa nebom srastao
nikad se sa zemljom nije rastao

prosuđivao je bez tuđih citata i zapisa
kao da mu je to sve negdje skriveno duboko u krvi
ko da je baš od iskona on bio skovan prvi
ko da je stvoren da oživljava i mrvi

obavijen ruhom askete i umom ratnika
nikada nije postao robom mase i njenih zlatnika

Vidim.. vidim ponor; ponor u kojem me čeka tama i nepoznat put

Vidim, okeani se prelamaju o' hrid krut

Osjećam nespokoj, teško čuvstvo koje se zavlači pod kožu

Osjećam hladnoću britve nad smislom, srca nevinih na nožu

Prognan sam od samog sebe, prkosan i dalek

Prezrenim demonima sam se zakačio za rep

Ovi bezvremeni sni; podupiru javu rastući iz bezdana

Nad uspavam gradom neprijatelj bdi, zastava je predana

Iza crnog i bijelog, jesam li koračao na obije strane

Ne može više sumnje u mene da stane

Proždire me, prždire mi vrijeme

Preteško i vrelo postalo je ovo breme...

Olimp, mitovi i vino znanja

Sve je srušeno i spaljeno, sve o čemu mi duša davno sanja'

Nekada sa druge strane mjeseca

Dok sam nazirao daleke tamne jame

Dok sam čvrsto vjerovao u strane

Spavao sam s tišinom u grudima

S ljepšom slikom o ljudima

Sa nadanjem u sutrašnji svijet bez mana

U svijet bez rana

Bio sam dostojan sebe

Bio sam dostojan Tebe

Moja pokora bila je ko dar

Pa nisam se samo tako izgubio zar..

Jesam

Ovaj svijet mi je tijesan

Ovaj zrak me zatrpava ko pijesak

A nekad sam sanjao bljesak

Ipak..

Nisam

Sa đavolim prisan

Znam ko je moj gospodar

Ali sam od pritiska i poštenja modar

Znam

Nisam ni sjena ni gram

Nisam ni slovo ni broj

Ipak nosim blagoslov Tvoj

Ti si..

ostajem bez riječi jer nisu Te dostojne

za mene imena Tvoja su tvrđave opojne

sve drugo su nijanse otrovne

I sad shvatam

Gdje god idem i kroz šta god misao mi kroči

Kad pred Tobom od bijesa zatvaram oči

Vidim samo Tebe

I opet vidim samo Tebe...

to je tišina....
tvoj konačan pad, propast kojoj si jurio
ambis o kojem si sanjao dok si u beskraj zurio
neopisivi neklad kojeg ne shvata um
neshvatljivi prikaz koji ne poznaje ni jecaj ni šum

prostor pun praznine kojim gospodari zakon
prostor pun divljine nad kojim je zastor
osjećaš, ali ne vidiš, osjećaš ali ne čuješ
ipak želiš to tumačiti, pa se tumačenjima truješ

ne treba ti vodič, slici tvojoj ne treba ram
previše suštine ti si već oslikao sam
golotinja tvog tijela, i dubina opusa
gladan si čovjek, hrana za tebe nema mirisa ni okousa

sva prosvjetljenja iz teorija
nisu ti djelovala ovako
možda je kod tebe oduvijek sve naopako
 ipak osjećam tvog bila ritam
i suvišno je da te bilo šta pitam

Laufer - "Pustinje"