ćudi

daleko.. iza morskih bezdana
gdje nema živih robova
postoji zemlja zvjedzdana
titani.. u sjeni stražare ko psi
i nema bijednih prilika
koje tvore ljudi zli

daleko.. na rubu mašte pjesnika
postoji utopija bez slika i jezika

mjesto skriveno od sjena
skrivenije od tajni, bez sukoba dilema

pusto..
pusto je uspinjanje na visine
koje se skrivaju iza oblaka
tužne vizije istine, iza tmine
koje prekriva iluzija opaka

mandati koji ne ističu
porazi koje ožiljci izviču
i opet buđenje
dok čekaš omču i svoje suđenje

ljeta i jeseni..
traješ gubeći korak
shvatajući da svaki naredni biće gorak
gubeći se u rukopisima smisla i besmisla
kao da je svaka bit tvog bića pred prazninom pokisla

mašta nije ko nekad
gubiš se, tražeći svog svemira početak
nema prevoda za ono što osjećaš
ti si proizvod svemira
u zvijezdama svoj duh ogledaš

u suprotnom si prah..
u suprotnom si nastavak tragedije, hegemon, sjeverni pol
kako onda karakterišeš radost i razumjevaš bol

Čovječe !

zanosi te vjetra šapat
i konja divljih tapat
i beskrajni snovi i noćne more
i cvijeće mudrosti što rađa visoko gore

a ti si mali..

falsifikati kroz generacije

kaljav je zeman...
zlatno tele pase u džamijiama, crkvama i sinagogama
je li rođen slobodan čovjek, potpuno spreman
za pobjedu nad sjenama i babarogama

u mašti.. jasno te vidim
počinje li zaista sve u vlastitom sebstvu
pred tobom i sebe i čovječanstva se stidim

čovjek ne poznaje granice u razvratu i zvjerstvu

pouke i naslijeđe koje daruješ
dimenzije i vrijeme kroz koje idejom caruješ
tjeraju me da odbacim i izbrišem ništavilo
koje se nad ljudima ko smisao egzistencije nadvilo

ostao si siromašni rob
odbijajući da kraljevi pred tobom kleče
sa vjerom u tvoju misiju položit će i mene u grob

položit će ove reodove koji za tvojom istinom ječe..

štala i gala

iza beskrajnih slika
koje kroz sjećanja i život lete
sjećam se svakog krika
čovjeka koji je uspio s uma razum da smete

u labirintu u kojem je projektor pogubio mape
naziru se mučeništvo i sivilo puno poroka
naziru se ljudi koji umjesto ruku imaju šape
i jedu jedni druge zbog neredovnih obroka

istančani umovi su zaspli kraj Petrna Pana
u bezvremenskom sužnju uz miris jorgovana
genijalni mistici
još sanjaju o isprici
naginju mitovima i lirici

nadživjeti život
razapeti između monumentalnih misli i okeana
uspavani preživjeti potop
i napisati himnu koja još nije otpjevana

...
ljudi, razigrana djeca salivena uzorku
nezasiti goniči krdam precjenjuju svoju ulogu

hridi crne.. trne

nedirnuti spokoj koji nosim
prekriva još plavetnilo i šapat
koračam po oblacima, stopalima bosim
tražeći Njega iz vakta u vakat

poznanici, sjećanja u svojim susretima nude
meni, koga je oblikova haos i košmar
poznanici u zanosu, bezidejnom se ništavilu čude
sabijenog ponosa hodali su uz rub oštar

u ponor su padali..
svi su jedan za drugim pali
nisu skončali, ali su stradali
imaju još vremena, ali su im satovi stali

nikad ne bi mi oprostili
da znaju što ja znam
al' bi mi poraze ugostili
samo ih je vlastitog poraza sram ...

Hans Zimmer - "Time" (Instrumental Core Remix)

sliski dani

ne trebam note..
iz misli, riječi se kote
pa gmižući po suhom
pišem u dosluhu sa sluhom

ne trebaju mi kompas ni jedra
svaka moja misao vedra
je svijet u svijetu
u kojem se rađaju slogovi u letu

istina je da volim
u praznoj sobi sjesti
i uz odsvirane epove
slova i vrijeme plesti

prepustit se imaginaciji
isploviti iz okvira i tijela
sakrit se od pogleda i podjela
koje su slične u svakoj naciji

već drobim oblake
čvrsto držeći za uzde svog krilatog konja
ne mogu pratiti korake
vlastitog roda suviše na površnost vonja

treba mi ova iluzija
ovaj dodir sa nestvarnim sobom
treba mi mir
koja me krijepi i skriva pred borbom

Epic North Music - Hailstone (2013) "Origin Of Iron"

zmajevi i ljudi

mač i vino
istaknuti su fino
kroz poglede junaka još od vijeka srednjega
kao da nijedan roman
bez obzira na pisca koji je skroman
ne može bez pohlepe ne može bez prepreka

i krhki nomadi
koji ne umiru od gladi
razmišljajući o pječšanim dinama
na tuđim vrlim visinama

i žedni postači
koje vrijeme tlači
dok djecu bosu poje
bez postelje svoje

i sirovi barbari
koje život nasamari
zakovani borama i greškama
ko nemanima bijesnim
truhnu pod zvijezdama tijesnim

i svi oni mogu stati u red ili dva
na listovima između debelih korica
bez obzira na boje njihovih modrica
svi su saputnici kraja
sve su to ljudi od mesa, prvoklasne hrane za zmaja..


“I do not care what comes after; I have seen the dragons on the wind of morning.” 
― Ursula K. Le Guin, The Farthest Shore

Pali ideali

odakle sam pao na ovo hladno tlo

daleko od biblijskog sjaja i Bududinog mira

odakle na ovom mjestu ovaj nespokoj i zlo

dok moja duša za otiscima Vječnosti

između strmih istina onu ispravnu bira

iznova i iznova noć zvijezde u tišini rađa

da li je od zvjezdane prašine mog srca građa

idejama ko svjetlošću radodznalost me gađa

kako mi koža stari duša mi je sve mlađa

ljudi u nedoumici i neznanju
tragaju za plodovima na suhom granju
tragaju za sladunjavim istinama i ugodnom boju
u pohlepi prisvajaju vreline za osobnost svoju

idealan tip
idealna godina, mjesec i dan
idealna ideja za već neprikosnoven strip
idealne tuđe noćne more koje su idealnim san

i zvijezde se opet rađaju
dok trava krvavi.. zapita li čovjek
da li je boli
ljudi ratove vode.. drsko se s nebomo svađaju
gazeći zelenu travu koja ih voli