potopljen na dno mora, izjeda me stoljetna so
ne vidim sunčevu svjetlost izjedaju me egoizam i zlo
krv sirena natapa potpljena jedra
sanjam vremena u kojima sam bio pogleda vedra



rastopit će me voda noseći u beskraj moj obris
a na hartijama nigdje neće ostati moj potpis
bio sam tako blizu svodovima Olimpa
smrtniku nije siđeno nirvanu čulima da opipa


slijedi mi egzekucija
pojedinac nije nosilac revolucija
ideali su postali zamjenska prostitucija
krvoločost je razbila sve Darvinove laži i evolucija


košmar mi surov, guta me na javi odnoseći smisao u suton
udaljeniji sam od nirvane nego li od Zemlje Pluton
znam da nije prevara učenje prastarih monaha sa Istoka
ali neke vode su previše slane i ne pomaže im nijedna pritoka