Kaleidoskop

prolazim kroz košmare ko Mosija
ne pitam se više ko ih posija
svaka duša je stjerana na rub
jer tjelo je potrošač nezasit i grub
ljudi - nakaze, Bogu nikad nisu bili vjerni ni skloni
toplinu koju nosiš u sebi sa ovih je prostora ukloni
čudan čovjek čini čuda kako bi prevario iste
al u grmu teških tema ostatke mu čiste

sve zastave su iste nad njima cauje svastika
žuljevimi mi krvave, ali neće me progutati plastika
opijeni slavom smrtnici izvrću kolijevke iz čudnih nakana
istorija ljudi prije kraja vremena će biti tiho zaklana
predaleko su Odisj, Ahil i Hektor.. i svi miljenici Gospoda
počivaju u tišini daleko od izopačenih povoda
jalov čovjek kandžijom uzdiže imperiju bespuća
ali nema snage bez ujedinjenog plasta žilavog pruća

varajte i lažite
i lažne utjehe tražite
i nad svojim lažnim egom krvavi bdijte
i izgubljene bitke bijte
vodite svoje srdžbe do oltara
ali đavo bolje od svakog od vas vara
svaku izmamljenu suzu ponijećete u svojima zjenama
a suzama se ne mogu lomiti stoljetni tragovi na stjenama