kazivanja

gužvam riječi proroka
dani su vječni bez obroka
izmučeni zazivaju, ljubili bi u čelo Krista
usud živote ko listove Biblije lista
zabijam prste pod tkivo čupajući ključnu kost
ja sam tiranin, ja sam sanjar i pastuh prost
ispijam gorčinu svoje žuči, želim sastrugati na zubima gleđ
život je jama bez boje, podsjeća me na kabur smeđ

i taj toliko navikani prastari raj
izgubio je u mojoj viziji boju i stari sjaj
i dvor posljednjeg čovjeka koji će koračat tminom
ne spira mi loše misli orijentalnom bjelinom
korice u kojima se nalazi lijek za mladost
prodali su nam bezdušni demoni kako bi ulili hrabrost
mašti.. koju su učinili divljom i slobodnom
kroz ovu bijedu jedinom putanjom prohodnom

osjećam se poput zvijeri potopljene u pehar slasti
poput orla koji nikada na zemlju neće pasti
poput lutke u horor filmu koju trgaju dok šuti
poput pustog otoka koji pjesme sirena ne može čuti
poput krda divljih jelena koji rogove razbijaju od stabla
poput pustinjaka kojem za znanje nije potrebna tabla
zdrobljen od nastojanja da zasijam kroz vijekove
sebična stvarnost tjera me kroz vatru po lijekove

u milion ispisanih djela ne nalazim smiraj ni trag
koji će me dovesti do mjesta gdje caruje svjetlo ili vrag
u milion ispričanih ne nalazim pravac ni smisao
ovi stihovi su samo prašina pod kojom sam disao
ostavština praznini koja će ostati umjesto mog imena
dio duše koja će ploviti kroz prostranstva plastična i limena
dok me ne zaslijepi beskraj svojom svjetlošću
dok mi srce ne pukne težeći za svetošću