Denial..

sve što pišem osjećam kako u meni klija
iskustvo me oblikuje samoća mi nimalo ne prija
ove neispisane riječi koje ostaju na usnama
vuku me na dno nevidiljivim strunama

vlastiti um mi je postao zatvorska ćelija
misaoni procesi postaju struktura zrelija
tako sam zbunjen ali proždirem stare navike
disciplina na koju se oslanjam sad izrezuje razlike

predugo sam umoran
tražeći otok mira preživio sam brodolom
još bolesnije sam uporan
da upotpunim mjesto koje ću zvati dom

ne znam koliko vjerujem u temelje iskona
stvarnost je prepuna lažnih proroka i ikona
ne mogu se voditi neeskim visinama
kada su mi sjećanja građena nad tminama

čitave epohe sklada i vjere
uništavaju se pred mojim očima dok šutim
 zlo ne poznaje oblike i mjere
preživljavamo zahvaljujuću učiteljima krutim

postali smo gadni
hladni..
topline gladni
ranjivi i jadni

iskrivljenih opusa
žrtve medijskih fokusa
branitelji slobode
dok nas ratovi u smrt vode