izgon

ja sam dirigent ovog orkestra koji tone u bezdan

tonemo skupa jer našoj himni sam predan

prošle su epohe ljudi kojima pripadam

dvadeset prvi vijek je stanica na kojoj ispadam

zaledio je mraz suze u mom pogledu

nisam imao izgleda u ovom krvavom ogledu

raznosi me vjetar ali moje rijeci ko sidra ukopane stoje

odolijevat ce vremenu kada moja djela prestanu da broje

tražim tako malo, dašak dobra koji ce me uznijeti

na postolje onih koji su vjerovali da je svrha života urmijeti

moja duša je rajski pašnjak na kojem rastu makovi

dok me upija život oko mene truhu znakovi

suicidalni ratovi zauzeli su mjesto koje pripada toplini

Prometeju sidi, ovaj lovor sa moje glave skini

dašak istine ne salazi sa usana onih koji istine znaju

oko nas su tmine kojima isti ljudi okvire opstanka daju

revolucije su prošle i ugasli su plameni okovi

iz drveta života iscijedeni su božanski sokovi

sada vam treba heroj kojem ne kola krv

koji nije covjek, koji proždire strv

nije dovoljna emocija traba vam bič koji u tami sjeva

ovo je lutkarska presdstava na kojoj Pinokio svoje laži spjeva

na očigled razumu mi pružamo ruke da nas vežu i bace u oganj

ne dam istine.. ali šta o tome zna ova hladna pogan

Kupola

za ovo sam kreiran i rođen
da sabijama stvarnost u riječi
putevima kojima je slobdan duh vođen
dok pred mojim tronom milion duša kleči

osjećajući monument kojem težim
ne praštajući sebi, ne praštam nikom
sa ovom dušom nad zvjezdanim brijegovima ležim
tjeram slabosti od sebe borbom i lavljom rikom

ja sam kralj svih mojih nemira i svih mojih slabosti
i nemam strah uzeti taj križ i u srce ga zabosti
najbolji od naše rase davno su iskrvarili
dok su lešinari njihove snove još žive mrcvarili

ja sam Posejdon i Zus i Ra'
i nosiću svoje svitke u samu srž svemira
ja sam Herkul i Hamurabi i Cezar
ali kad prekrije me zemlja ostaće samo mezar..  

i moj svitak za nove naraštaje prestar

Right Here, Right Now.........

kiseonik

hranim divlje nemani
mesom svoga prkosa
putevi su mi preslani
živim, ali umro sam

kome kule gradim ja
kad me nemir prekriva
ispod moga pogleda
tmina se ne sakriva

pretopla je postala
krv u mojim venama
predugo mi je ostala
duša među sjenama

hladn zrak me miluje
noći duge besane
u svakoj se zapitam
kad će sve da nestane

taške korice
propuštam kroz dlanove
nespokoj i modrice
ne računamo pod planove

mi smo samo jedan dah
koji Vječnost rukom ispiše
zrno pijeska, zemljin prah
koji će vrijeme da izbriše

zar imam drugog izbora
osim krenut Tvojim stopama
piti s tvoga izvora
znanje koje se kroz duše prolama..

da barem na tren
mogu da se sakrijem
iza tvoje maske jer uvijek si bio moj heroj
o razlozima neću da pišem njih je bezbroj

košmari nad kojima si gradio ideje o pravdi
ma koliko nadrealni bili, temelji su mojih ideala
sakriven u tmini tvoj lik bio je okvir mojoj nadi
bio si mi prvo utočište od ovoljudskih zala

u tvojoj sjeni spavaju sinovi Helade
Herkules, Ahil, Odisej, Perzej, gazeći svoj put
ali moje srce baš za tvojim razlozima pade
tada je moje jecaje samo kosmos mogao čut

prošle su decenije i nisam oprostio vlastitom sebstvu
prošle su decenije i tek sad shvatam zašto sam u bjekstvu
osjećam se isprljan rukom čiji trag ne mogu da orbišem
osjećam se protkan silom koju ne mogu da opišem

moje oči miluju na nebu nadljude
koji poput tebe rastjeruju zlo i zablude
moje oči na nebu miluju nadljude
čija djela nas uče da nam ne mogu da naude..

"but if you make yourself more then just a man, if you devote yourself to an ideal, and if they can't stop you then you become something else entirely.. a Legend"

Denial..

sve što pišem osjećam kako u meni klija
iskustvo me oblikuje samoća mi nimalo ne prija
ove neispisane riječi koje ostaju na usnama
vuku me na dno nevidiljivim strunama

vlastiti um mi je postao zatvorska ćelija
misaoni procesi postaju struktura zrelija
tako sam zbunjen ali proždirem stare navike
disciplina na koju se oslanjam sad izrezuje razlike

predugo sam umoran
tražeći otok mira preživio sam brodolom
još bolesnije sam uporan
da upotpunim mjesto koje ću zvati dom

ne znam koliko vjerujem u temelje iskona
stvarnost je prepuna lažnih proroka i ikona
ne mogu se voditi neeskim visinama
kada su mi sjećanja građena nad tminama

čitave epohe sklada i vjere
uništavaju se pred mojim očima dok šutim
 zlo ne poznaje oblike i mjere
preživljavamo zahvaljujuću učiteljima krutim

postali smo gadni
hladni..
topline gladni
ranjivi i jadni

iskrivljenih opusa
žrtve medijskih fokusa
branitelji slobode
dok nas ratovi u smrt vode