30. stu 2013.

Volim..

".. Suviše sjedimo po sobama.. Uostalom suviše i pijemo po sobama.. I spavamo suviše po sobama. Postajemo djelovi nameštaja  Kamene kuće su nam slomile kičmu, mi smo postali namještaj koji se kreće: otomani, toaletni stolovi, kase, stanarski ugovori, korzeti.. Gle šta je ostalo od nas! Koliko znam samo su stari Grci imali bogove pića i uživanja. Mi umjesto toga imamo Freuda, komplekse manje vrijednosti i psihoanalizu - strah od prevelikih riječi u ljubavi i od suviše velikih riječi u politici. Žalosno pokoljenje..
Falsifikatori.. živimo u doba falsifikatora u doba konzervi..
Ne treba više da mislimo, sve je unaprijed smišljeno, unaprijed ižvakano, unaprijed doživljeno. Konzerve. Samo da otvoriš. Tri puta dnevno šalje se kući. Ničeg više što bi sam razvlačio, ostavljao da kisne, pekao na vatri pitanja, sumnje i čežnje.. Ne živimo lako, samo jeftino.
Tvornice oružja grade što hoće mir; koncentracione logore zato što vole istinu; pravičnost je plašt za svaku stranačku bjesomučnost; politički gangsteri su izbavitelji a sloboda je velika riječ svake pohlepe za moći. Lažan novac! Lažan duhovni novac! Laž propagande! Kuhinjski makjavelizam. Idealizam u rukam podzemlja (..)

Mi živimo u vremenu koje umire.. , ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo samo još svoja srca. Bio sam na jednom predjelu na Mjesecu i vratio sam se, i tu si ti, i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima tajne više u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko sati i jedna vječnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osjetio kad se noć rastapala u cvijetni džubun i vjetar mirisao na jagode, bez ljubavi čovjek je samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego li nekoliko datuma i neko slučajno ime, može isto tako da umre

Mi nećemo umrieti ?

Ne mi nećemo. Samo vrijeme. Prokleto vrijeme. Ono umire. Mi živimo. Uvijek živimo.. Čas je život. Trenutak najbliži vječnosti. Tvoje oči svjetlucaju, zvjezdani prah kaplje kroz bezsrajnost.. zagonetka drhti među nama
Ti i Ja, poziv i odgovor, iz večeri iz sutona, iz ushićenja svih koji vole, procjeđen iz najdaljih žarkih krikova i zlatnom burom, beskrajni put od amebe do Rute i Estere i Jelene i Aspazije, do plavih Madona u kapelama na putuod gmizavaca i životinja do tebe u mene.."

Nema komentara:

Objavi komentar

ode dosadi

Ugnjetavan ces biti to novog uspeća uistinu to je tvoj usud Galaksije upijaš ali slijep tamniš i gluh ćeš oststi usput Tvoji memoari i izbri...