bio je je čovjek koji mirisa na pravdu
satkan od tišine ispletene u strahu
bio je san, u sebi nosio je nadu
ostatke zlatne generacije izgubljene u prahu
pogled nije odvajao od neba
trežeći Iskru koju ono krije, Onu što se u samoći sluti
natovaren križom koji rijetkima treba
shvatao je da raste ukoliko šuti
sve mu se činilo da je oko njega
vještačka kreacija bez istine i bez reda
nemiri i sumnja, ta bespovratna sprega
više nije htio da sluša, nije htio ni da gleda -
- životne odluke pojedince i priče
što na horore iz klete mašte liče
njegovo biće, opusi, vodilja i sram
nadanuli su duši i njen sjajni plam
on je bio i prestao da bude
on je bio, dok nisu počeli sa sude
neljudi ljudima
kuneći se čudima
on je bio
on je bio, što znači da je istina
i šuti i dalje noseći istine
za koje mora u samoći da se izvine
Živio je noseći neisprljano ruho
slijep i gluh bijaše u doba slijepo u doba gluho..
satkan od tišine ispletene u strahu
bio je san, u sebi nosio je nadu
ostatke zlatne generacije izgubljene u prahu
pogled nije odvajao od neba
trežeći Iskru koju ono krije, Onu što se u samoći sluti
natovaren križom koji rijetkima treba
shvatao je da raste ukoliko šuti
sve mu se činilo da je oko njega
vještačka kreacija bez istine i bez reda
nemiri i sumnja, ta bespovratna sprega
više nije htio da sluša, nije htio ni da gleda -
- životne odluke pojedince i priče
što na horore iz klete mašte liče
njegovo biće, opusi, vodilja i sram
nadanuli su duši i njen sjajni plam
on je bio i prestao da bude
on je bio, dok nisu počeli sa sude
neljudi ljudima
kuneći se čudima
on je bio
on je bio, što znači da je istina
i šuti i dalje noseći istine
za koje mora u samoći da se izvine
Živio je noseći neisprljano ruho
slijep i gluh bijaše u doba slijepo u doba gluho..
Poslanica Jakovljeva - 1. glava
"Budite pak tvorci riječi, a ne samo slušači, varajući sami sebe. Jer ako ko sluša riječ a ne tvori, on je kao čovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu" 
Nema komentara:
Objavi komentar