30. stu 2013.

Volim..

".. Suviše sjedimo po sobama.. Uostalom suviše i pijemo po sobama.. I spavamo suviše po sobama. Postajemo djelovi nameštaja  Kamene kuće su nam slomile kičmu, mi smo postali namještaj koji se kreće: otomani, toaletni stolovi, kase, stanarski ugovori, korzeti.. Gle šta je ostalo od nas! Koliko znam samo su stari Grci imali bogove pića i uživanja. Mi umjesto toga imamo Freuda, komplekse manje vrijednosti i psihoanalizu - strah od prevelikih riječi u ljubavi i od suviše velikih riječi u politici. Žalosno pokoljenje..
Falsifikatori.. živimo u doba falsifikatora u doba konzervi..
Ne treba više da mislimo, sve je unaprijed smišljeno, unaprijed ižvakano, unaprijed doživljeno. Konzerve. Samo da otvoriš. Tri puta dnevno šalje se kući. Ničeg više što bi sam razvlačio, ostavljao da kisne, pekao na vatri pitanja, sumnje i čežnje.. Ne živimo lako, samo jeftino.
Tvornice oružja grade što hoće mir; koncentracione logore zato što vole istinu; pravičnost je plašt za svaku stranačku bjesomučnost; politički gangsteri su izbavitelji a sloboda je velika riječ svake pohlepe za moći. Lažan novac! Lažan duhovni novac! Laž propagande! Kuhinjski makjavelizam. Idealizam u rukam podzemlja (..)

Mi živimo u vremenu koje umire.. , ovaj grad podrhtava od života. Mi smo se otrgli od svega, imamo samo još svoja srca. Bio sam na jednom predjelu na Mjesecu i vratio sam se, i tu si ti, i život si ti. Ne pitaj ništa više. Ima tajne više u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko sati i jedna vječnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osjetio kad se noć rastapala u cvijetni džubun i vjetar mirisao na jagode, bez ljubavi čovjek je samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego li nekoliko datuma i neko slučajno ime, može isto tako da umre

Mi nećemo umrieti ?

Ne mi nećemo. Samo vrijeme. Prokleto vrijeme. Ono umire. Mi živimo. Uvijek živimo.. Čas je život. Trenutak najbliži vječnosti. Tvoje oči svjetlucaju, zvjezdani prah kaplje kroz bezsrajnost.. zagonetka drhti među nama
Ti i Ja, poziv i odgovor, iz večeri iz sutona, iz ushićenja svih koji vole, procjeđen iz najdaljih žarkih krikova i zlatnom burom, beskrajni put od amebe do Rute i Estere i Jelene i Aspazije, do plavih Madona u kapelama na putuod gmizavaca i životinja do tebe u mene.."

28. stu 2013.

..

nezadrživi valovi neznanja potopit će grobove
mojih predaka i svih istina, koje još vrele skovaše
ljudi skrojeni od laži koji iz samoljublja ne govore
vlastitu djecu bezobzirno potrovaše..

o onim velikim.. šteta
ruše njihove istine,a zore zbog istih još krvare
mržnja.. smeta
osim zagovornicima truleža koji potapaju traidiciju pokraj brvnare

kosmos
taj šareni privid beskraja, za koji nam dalekozor treba
od njega je veći samo još ponos
koji pokopavamo u kovčege od srebra..

bol, patnja i porazi
čovjeku to za rukom polazi
zakletvu i nebo
ljudski rod na svoj način pogazi..

19. stu 2013.

estetika uginuća

nisam čitav pred ruljom koja hara
ostacima svjetova, neznanim tišini
klonove iz bajki neokultura stvara
pred oltarima čovječanstvo klanja se mašini

ideologije tvore scenske rezone
i pregršt izbora svedenih na jedan
raspeća i himne u podsvijesti mrtvih zvone
njima je  valjda i zlatni gral predan

okovana okolina po okolicid slobodu prebire
odiše zrak uz uz ritmove vještačke muzike
natapa sumnja svrhu i nemire
individualci sa nijemih statua kloniraju uzvike

nihilizam.. koraci ispred svijesti bez savjesti
tama pokušava svjetlost tminom zavesti
Niče nije uspio čovjeka na konpacd navesti

sat u tami otkucava; pred njim sve zamire
a dejstvo mog uma
.. se iskrada iz sebstva pa u slovima na papir navire !

13. stu 2013.

paučine

kradljivci divljih konja i cigareta
žvaćući osušeni duhan, gubili su korak po korak
potomci noćnih mora, nespremni goniči silueta
gutali su nesnosnog života zadah gorak..

proganjajući divljač probudiše u sebi divlje duhove
gađajući pogledima mjesta na koja im srce ne može kročit
prokletnici, njuškama su trzali na rajske vrhove
pokušavajući protutnjati okeanom, a dušu u njemu ne umočit

lažni ideolozi na kapijama razvrata đavola su Bogom zazivali
crvi među divovima vrijeme i materiju su sopstvenim idolima nazivali
klanjali se vremenu, zazirućdi pred starošću
ja sam se prestar rodio
i nikad nisam mladost shvatio
niti sam se starosti u starosti oslodio

padaju svi do jednog.. odumiru kao i ovi na drugoj strani..
drugi umiru gladni - od gladi
prvi umiru iako im se duša nakazama hrani
ali pod zemlju će, u njena raskošna njedra
ponijeti predsave o vječnosti ili kraju
i neće se moći radovati životu pred jutra vedra..

ne radi se o vječnom blagostanju ili paklu
previše je jedndostavna bol
ljudi su do boli doprli prilikom rođenja
tajnoviti su putevi Božiji
a život je samo epizoda snoviđenja...

Birdy - Wings...

2. stu 2013.

...

Bože..
morat ću čitat ovo, možda i na drugoj strani
od toga ne bježim
sa ljudima ne pričam o Tebi, boli me.. suštinom ne nahrani
o Tebi razmišljam dok maštam, plačem u nemirima svježim


tražim te..
od prve moje samospoznaje
i da je moj cijeli svijet, bez Tebe
sav smisao izostaje..
čak ni praznina ne preostaje..

strasti i idoli, ko bijesni valovi morski
gutaju i sole ostatke dječih dvoraca na plaži
pohlepa i razvrat ko gladni vukovi gorski
trgaju vlastito meso u vlastitoj laži..

pogani, jedući bez straha pogan
jedu sirotinju uz plemenit slogan
pjena sa njihovih usta zvijezde na nebu gasi
sramota me što vidim i čujem, ko će da nas spasi

ja .. 
ja pripadam tebi
mogu mi kožu oderat i nokte kidat
milovat me slašću i moje koprene poskidat
  


A vi osramotiste siromaha

bio je je čovjek koji mirisa na pravdu
satkan od tišine ispletene u strahu  
bio je san, u sebi nosio je nadu
ostatke zlatne generacije izgubljene u prahu

pogled nije odvajao od neba
trežeći Iskru koju ono krije, Onu što se u samoći sluti
natovaren križom koji rijetkima treba
shvatao je da raste ukoliko šuti

sve mu se činilo da je oko njega
vještačka kreacija bez istine i bez reda
nemiri i sumnja, ta bespovratna sprega
više nije htio da sluša, nije htio ni da gleda -

- životne odluke pojedince i  priče 
što na horore iz klete mašte liče
njegovo biće, opusi, vodilja i sram
nadanuli su duši i njen sjajni plam

on je bio i prestao da bude
on je bio, dok nisu počeli sa sude
neljudi ljudima
kuneći se čudima

on je bio
on je bio, što znači da je istina
i šuti i dalje noseći istine
za koje mora u samoći da se izvine

Živio je noseći neisprljano ruho
slijep i gluh bijaše u doba slijepo u doba gluho..


Poslanica Jakovljeva - 1. glava
"Budite pak tvorci riječi, a ne samo slušači, varajući sami sebe. Jer ako ko sluša riječ a ne tvori, on je kao čovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu"

ode dosadi

Ugnjetavan ces biti to novog uspeća uistinu to je tvoj usud Galaksije upijaš ali slijep tamniš i gluh ćeš oststi usput Tvoji memoari i izbri...