luđačke košulje i vizije bez utega

još me kuju i kovat će dok trajem
svakli čelični nakovanj osjećam na koži
ali neću prestat da cijelog sebe dajem
razbuktalom ognju koji se ljudskom rukom loži

moje kosti, siluetu i tkivo
u grudima srce živo
naprosto spalite
ali da budem nosilac porvršnog - to batalite

drugačiji na život gledaju drugačije
možda je u pitanju istančanost duše koja po trnju gazi
put ka visokim planinama nije zadovoljstvo svačije
već samo onog koji na spregu s Bogom pazi 

svijet je iza zjenica u očima
u rumenom plamenu duše koja sija
svijet je u srcu pjesnika koji nad sobom bije noćima
kako bi izbjegao sitničavost koja među ljudima klija

trenutna energija u ljudima ne valja
svijet je iluzija, materija je prevara..
čista duša, o njoj riječi ne vrijedi trošiti
počdivat će u blatu, među mrtve će je položiti

horde i mase gmazova koji tvrde da su insani i ljudi
pa vi niste ni sjene čvrstih stubova čovečanstva
vi ste samo zakićeni čemerom razvratnici ludi..