duše..

iza ovog trena
i mojih očnih mrena
i pogleda u kojem se čula gase
iza zidova i tkiva
ideja, laži i sedativa
plamti iskon, plamti istina i moj naklon
padam ti Gospode, tražeći u samoći zaklon
čula i razum su visoko, upregli su civilizaciju
ali ne mogu se mjeriti sa Iskrom vječnosti
koja prevazilazi vrijeme, pojmove, konture i vibraciju

tajne niti, satkane niz ljudsko - vantjelesno
zažive, kad čovjek svjesno pronikne u nesvjesno
nježnost i sloboda njegova srca su dom
a rasokšni duh je prevazišao neizvjesnosti slom
jača, grmi i plete
čitajući istine između bora i vremena
između stvarnosti u kojoj su ljudi siluete..

..