riječi umorne od pokore..

pišem da potrajem duže od trena
na marginama bunila u službi nijemih sijena
pišem kako bih ugušio samotne misli
ideje i principe koje su naopaki nemiri stisli

pišem jer osjećam u tome kako mir zamiriše
pišem jer znam vrijeme će da izbriše
mene moja nadanja i ova razbacana slova
pred prahom neće ostat ni spomen od mojih snova

život je mučno odlaganje misli o kraju
život je strah i nada koja će uistinu zaći
život je ispisana pjesma u raju
koju će pisar neshvaćenu naći

život je sloboda
u okovima bogate mašte
a u mašti bijaše riječ
koju čovjek jeftino proda..