Saturn proždire Plutona

ovaj mrak oduvijek opijen mračnim
u njemu ja i stranaci obojeni pogrešnim i tačnim
izlomljene puti mjeseca zastiru moj očaj
vidim samo izbor raspeća, između umri i hodaj

sve riječi izgrizlo je vrijeme, šta mi od mene ostaje
tupa praznina koja bulji u zvijezde ?
dok svaki dio mene daleka prošlost postaje
isijavajući

parodija i teror ispisuju lažne pobjede
svaku istinu zaista će mučna laž da pojede
jedući moje meso i moju misao
jedući mene živog i sav moj smisao

jedući moje riječi, jedući moja djela
jedući djelić svakog počela
od promašaja ne mogu cjelinu razabrat
ne mogu u utopiji samoga sebe sabrat

prepuno je lažnih proroka
previše je toplih oborka
pojedeno sa usana gladnih
previše je uništeno nemoćnih i jadnih

ponovo ista tišina iz moje pjesme bije
ponovo mi suza u oko naličje grije
ovaj zov u meni
sve refrene skameni

vrelini je pucano u čelo
uništila je slijepa pohlepa
te je umotala u obličje bjelo
u svaki dom gdje krije se kolijevka

iz kolijevke radilo se: JA ! MOJE 
koje je očvrsnulo i odavno sem toga
drugačiji ne smiju biti i drugi ne postoje
pomriješe mitovi  ..
... iza koijih će stupit Istina