"Omne vivum ex vivo.."

žubori krv kroz pustinju
niz pješčane dine, ko da se uspinju
ove misli nad mjestom o kome sanjam
nad ovim mjestom u koje se pred maštom sklanjam

drthe vračevi i sakati vizionari
pred razapetim neznanjam koje klija iz sivla
blještavo sunce tamne planove kvari
jel se to svjetlost nad mojom bjednom dušom izvila

svaki minut ovdje učinit će me težim na vagi
ne smijem zaboraviti ni ni na tren
da je smrt samo odsjaj u vječnosti, ko osmjeh blagi
da je smrt život i da sam oduvijek njen

a godine, samo su sidro za lahak um
samo su upute niz krivudavi drum
samo su nestale zvijezde sjaj
samo utjeha pred konačan kraj