"Većina ljudi danas je tako bez duha, tako lišena Milosti, da se kazna na njih uopće i ne primjenjuje. Izgubljeni u ovom životu oni se lijepe za život, bijući ništa postaju ništa; njihovi životi su izgubljeni. Jedino oni koji su to te mjere zgađeni nad životom mogu Božijom Milošću pristati uz misao da je to Bog učinio iz ljubavi tako da ni u najdubljoj skrivenosti vlastite duše ne sumnjaju da je Bog ljubav; samo oni su zreli za vječnost" S.A. Kierkegaard
daleko je sa druge strane, gdje se gube tragovi ljudskosti
proljetni behar je prekrivao pepeljaste ostatke živine
a na nebu ucviljene zvijezde kao da su satjerivale bol u kosti
od suosjećanja na ovom mjestu nije ostalo ni ime
daleko od betonskih ulica, izmišljenih veličina i skitnica
daleko od tople postelje sa ostatkom rastočene duše
daleko od humanizma i civilizacijskih riznica
bio je u samom srcu preznine pred kojom se životi ruše
iza rovova, iza zidova, iza cvrkuta ptica i svjetla
ispred sebe i ispred vremena koje mu je tutnjalo za petama
pred vlastitim umom čija se logika pred strahom smetla
staja nepopravljivi pjesnik sa praznim papirom među živim metama
vrijeme kao da.. vrijeme kao da prolomi krike i povike
ostavljajući pečat u tijelu, u koži u životu koji je nejasan
nakon toga brzo blijede izvještačeni ordeni i odlike
samo je Bog u čistom miru neobjašnjivo glasan
samo je On uistinu u tmini i svjetlu jedino jasan...
Nema komentara:
Objavi komentar