Trpljenje

Večeras sav trnim bez sna, dok duši mi bol glođe
u jarugi bez početka i dna zar nešto može da prođe

Ko da se vrte teške burgije po poljanama tuđinske spoznaje
i ko shvata o čemu pišem, taj iskrivljene misli pred prazninom ne poznaje

Pri svakom uzdahu osjećam da propada propast u bezvremenskom hororu masa
dok smjenjuju se goniči i simboli novih i prestarih rasa

Krugovi u krugovima i sazvježđa u sazvježđima, boje upijaju boje i  tako...
čini mi se kompletira se zauvijek i nikad u jedno - isto - beskonačno lako

Napisano je dosta toga i rečeno ali niti ima uloge ni mjesta u životima ljudi
čovjek se trudi živjeti napamet i nakon toga vlastitoj propasti se čudi

Večeras sav trnim bez sna, dok duši mi bol glođe
u jarugi bez početka i dna zar nešto može da prođe
samo se jedno na drugo veže, reda...
izjeda