Moje ime je Karl-Heinze Bauer potičem iz Sjeverne Rajne
arijevskog porijelka predodređen sam da gospodarim plemenima
Nošen valom nasilja ugasit ću barbarske poglede sjajne
zasut ću ih pjeskom i prekriti nekim novim vremenima
Moje ime je Karl-Heinze Bauer gniječim oblake nad Berlinom
na spomen mog gordog imena Evropa strahom zamiriše
Ne može njihova primitivna kultura opstati pred silinom
Volja Übermenscha će kompletan stari poredak da izbriše
Moje ime je Karl - Heinze Bauer u muku me dočekaše s one strane nišana
marširao sam na čelu bataljona prizivajući smrt svaki put
Uništavajući granice političke elite i njihova uvjerenja plišana
vođen silom, pred strahom nevidljivi su murali pokleknut i moj glas čut
Moje ime je Karl - Heinze Bauer i nakon mene doći će drugi, i treći
pišem ovo okovan Staljingradskim čemerom gubeći svjest
Pred krajem ledene pahulje mi sklapaju oči, a imam toliko toga još reći
zar se može moj život na pred porazom zavijen u beskrajno svest
U meni ruje život i odjekuju sve davne riječi ko da caruje neka sila
osjećam srce kako se grči pred nepoznatim, ko da se tuđa krv po meni slila
Odjednom nisam više arijevac i svi ljudi mi liče jedni na druge, a nikad drugačiji nisu bili
znam sad da je kasno za svo zlo koje smo MI ljudi pod najljepše odore skrili
arijevskog porijelka predodređen sam da gospodarim plemenima
Nošen valom nasilja ugasit ću barbarske poglede sjajne
zasut ću ih pjeskom i prekriti nekim novim vremenima
Moje ime je Karl-Heinze Bauer gniječim oblake nad Berlinom
na spomen mog gordog imena Evropa strahom zamiriše
Ne može njihova primitivna kultura opstati pred silinom
Volja Übermenscha će kompletan stari poredak da izbriše
Moje ime je Karl - Heinze Bauer u muku me dočekaše s one strane nišana
marširao sam na čelu bataljona prizivajući smrt svaki put
Uništavajući granice političke elite i njihova uvjerenja plišana
vođen silom, pred strahom nevidljivi su murali pokleknut i moj glas čut
Moje ime je Karl - Heinze Bauer i nakon mene doći će drugi, i treći
pišem ovo okovan Staljingradskim čemerom gubeći svjest
Pred krajem ledene pahulje mi sklapaju oči, a imam toliko toga još reći
zar se može moj život na pred porazom zavijen u beskrajno svest
U meni ruje život i odjekuju sve davne riječi ko da caruje neka sila
osjećam srce kako se grči pred nepoznatim, ko da se tuđa krv po meni slila
Odjednom nisam više arijevac i svi ljudi mi liče jedni na druge, a nikad drugačiji nisu bili
znam sad da je kasno za svo zlo koje smo MI ljudi pod najljepše odore skrili
Nema komentara:
Objavi komentar