Ruho

Do moje tajne lokacije
ne dopiru zvona i ovacije
Ovdje je tišina na zub uzela sve nemire
ne dozvoljava im da mi špirijus uznemire

U njoj odzvanjaju taktovi i topli slogovi
ko da ispod tog djela neba nema živih stvorova
Nema okrutnog zla kojeg krase rogovi
mržnja i bol su bez korijena i korova

Blistave statue i svodovi koje natkrivaju zvjezdani šapati
nadvivjeni nada mnom čuvaju dušu koju i taman pogled napati
i niko zlo ne vraća zlim ako i sam nije zao
ali čemu vrijedi kada je moderan čovjek Kraljevstvo za konja već dao

Čemu vrijedi jedan čovjek bez glasa
koji je prekopao sebe i našao trun milosti
Čemu vrijedi dragi kamen koji prekriva nečista masa
čemu vrijedi ruho kojeg se odriče i isposnik..