Mojoj truhloj generaciji i meni _ 1989

Ne vidim, ne čujem
sve teže primjećujem
kako vrijeme curi
starim...

Podjeljeni na ove i na one, kako kome paše
na tuđe, na ničije,na njihove i naše
u plemenu mog ispravnog djeda
preživljava se lakše

Godinama isti ciljevi i priče, zavadi pa vladaj
zijevaj u svom plemenu skrštenih ruku i dobru se nadaj
Imaju oni gore u vladi, u skupštini... imaju oni bez duše
imamo i mi ovdje sa godinama pod kožom, koje sjećanja guše...

Na ratove, krvave pohode i krive vjere
na poremećaje i torove iznad kojih se ništavilo dere
na prazan pogled koji zjapi za nekom Evropom
pa gdje da idemo, kojim putem, čijom to stopom
u bescilju gazimo

Ja sam od ove gline i smrada i komada ovog neba
od ovog užeglog sunca koje nikad ne sija kad treba
Ja sam od krvi i ovog mesa sahranjen živim u stećku
ne trebam karte za dalje, niti za putovanje srećku

Ne vidim, ne čujem
sve teže primjećujem
kako vrijeme curi
starim...

I možda će ko pročitati ovo
kad mene više ne bude
a možda i neće
više ne marim...