George Michael - True Faith

Geronimo

Tamo iza onih nespokojnih međa
tuđe kosti čuvaju mi naciju i leđa
Tu počivaju raskošni smrtnici sa vjerom
pobornici epova krojenih tuđom iluzijom i mjerom
Nemaju veze s Bogom i božanskim 
generacija Džejms Dina
Natopljena mržnjom ko snijegom lanjskim
na legende o Robin Hudu još se prima

Zatim intelektualna elita, oblikovana stilom iz rasprodanog stripa
nastavak rimejka bez glavnih uloga, koje izgrizla je čudna gripa
Nestanak plemena
izrodio je sladunjavu rapsodiju iznad granica i vremena
Iluzija je progutala kulturu sve je video - audio
Čovjek misleći da je istrijebio misteriju svojoj djeci je naudio

Sloboda je ispisana na kostima, bespomoćno se raspada u talogu zvjerstva
Sloboda živi samo na papiru ona nije produkt čovjeka, već strane mašte i nevjerstva
Za žive ljude nema slobode ona je s onu strane ogledala
Sloboda je pasus - iz Knjige vječnosti - smrtnicima nikad nije ni trebala
Sloboda je autogram...

Duša mi vehdo miriše

Ako uzmem abdest zem-zem vodom
hoće li prestati da nariče u meni bol za vječnom slobodom
Za znanjem koje imena tačnog nema
žeđ za nekim ruhom iz prastarih vremena

Pa ako uziđem još koji korak
hoću li uspjeti progutat dubokog susjećanja opus gorak
Ako ne uziđem, hoće li uspjeti preživjet ova nit svjetla u meni
hoće li me svjetlost uzdić iznad tmurne studeni

Hoću li shvatati...hoće li me shvatiti
ili ću nijem i gluh strmom stazom iz beskraja vaditi
Nejasne riječi i prozirnu tišinu pokraj čulne tišine
hoću li izvesti ono što moram iz daleke tmine

Stid me je Boga
stid me je sjena svoga
Stid me je što sam čovjek grešan
stid me je što sam onome ko ne shvata smješan

Stid me je stida
stid me je sluha i vida
Stid me je božijeg ruha u nama koje se kida
stid me je tijela, koje sa sebe dušu skida

pjesma Amaru Šaboviću koji je bolestan i kojem ja ne mogu pomoći

Vrijeme curi i život teče
listaju se knjige, mjesec je nad gradom isti svaku veče
Život curi... poziraju i sa osmijehom nagrađuju nas i dalje idoli
život curi gledam tvoju sliku na bilbordu i srce me boli

Vrijeme curi i život teče
Na strast i požudi oni koji imaju troše mnogo i dalje svako veče
Život curi.. ja bih ti pomogao ali studiram i nemam novac
Nemam kamenu dušu, nemam grofovski račun, niti kristalni dvorac

Vrijeme curi i život teče
stranče evo ti ova pjesma, kad bi riječi barem mogle da liječe
Ali ne mogu, ne u ovom vremenu i ne sa ovim ljudima
Ne sa sistem vrijednosti koji okrenuo je leđa čudima...

Vrijeme curi
iako ova pjesma u zagrljaj života žuri

Ruho

Do moje tajne lokacije
ne dopiru zvona i ovacije
Ovdje je tišina na zub uzela sve nemire
ne dozvoljava im da mi špirijus uznemire

U njoj odzvanjaju taktovi i topli slogovi
ko da ispod tog djela neba nema živih stvorova
Nema okrutnog zla kojeg krase rogovi
mržnja i bol su bez korijena i korova

Blistave statue i svodovi koje natkrivaju zvjezdani šapati
nadvivjeni nada mnom čuvaju dušu koju i taman pogled napati
i niko zlo ne vraća zlim ako i sam nije zao
ali čemu vrijedi kada je moderan čovjek Kraljevstvo za konja već dao

Čemu vrijedi jedan čovjek bez glasa
koji je prekopao sebe i našao trun milosti
Čemu vrijedi dragi kamen koji prekriva nečista masa
čemu vrijedi ruho kojeg se odriče i isposnik..

Umjesto stvarnosti

Patrijarhat, matrijarhat...sutra je danas, a nema slobode
ropstvo nije izbor to je uvjerenje onog koji za slobodom ode
Nad ostacima slova i kostiju najvećih umova, mi danas
prizivamo demokratiju i humanost klanjajući se idolu despotizmu naglas

Savremenici plove drvenim kajacima svemirom, tražći Planetu majmuna
dok na Zemlji kompletan sistem se raspada i često dolazi do zabuna
Ima li uistinu u mojoj krvi ostataka Velikog praska
sudeći vremenu u kojem živim sve mi se to čini ko lažna maska

Prihvatio bih je na krilima života uz Victora Huga, Blakea.. Puškina
danas mi se čini svaka njhihova misao - surovom interesu - sluškinja
Duh zdrobljen fantazijom opkolila je teška melanholija
stvarnost je nedovoljna ljudima, prihvatili su iluziju kako bi se bahatost napojila

Avatari iza sjene igraju glavne uloge
umjeto stvarnosti kroz nraušene ljušture i misli uboge
Isčezava smisao isčezava dodi, riječ i slovo
urušava se staro u samo sebe, lažno Sunce je izašlo sa zapada novo.

Mujo

Ustajem i liježem gladan
ma narginama čovječanstva koje kolonizira Mars
Sakriven stidom ustajem i liježem gladan
zakopan među katedri znanja vidim svoj spas

Ustajem i liježem gladan
ne odgovara mi ruho vremena kojem odolijevam s mukom
Ustajem i liježem gladan
ne hrlim od umora da pust stomak nahranim rukom

Ustajem i liježem gladan
ustoličen uzmeđu Okcidenta i Orijenta, bez prava na bolje
Ustajem i liježem gladan
među barbarima koji gladne razapinju na kolje

Pa šutim u svojoj raskošnoj bijedi
pričam s oblacima i skupljam havu, imam je pune džepove
Šutim, vrijeme prolazi i brada mi sijedi
listam ostatke prošlosti, preslikavam u kulturu ratne repove

Nemam štele u zavodu za zapošljavanje
nemam živih među vlastodršcima
Ostaje mi svo vrijeme svijeta i truhlo nadanje
da će Mujo krenuti za emancipovanim Turcima

U čije ime...

Šta znam raditi...
Pisati, ali ni to ne znam...ne znam niša izgleda
Traba li to da me dokrajči dok me stvarnost izjeda

Jesam li mlad...
Ne znam, osjećam se kao da imam stotinu godina
Živim evo ovdje, gdje se narod još kune u Odina

Lijepo, ljepota...
kod nas to se više izgovara iz očaja
razmišljati pozitivno ovdje je sramota...sramota !

Ne mogu da spavam, razmišljam
Šaljem ova misli iskombinovane sa slovima.. nikome
Idealiziram, patim, plamtim, zamišljam...

Neki bolji svijet, neki kraj bez kraja
To je besplatno (još uvijek)
to je od Boga
to je zrno Raja.

Mojoj truhloj generaciji i meni _ 1989

Ne vidim, ne čujem
sve teže primjećujem
kako vrijeme curi
starim...

Podjeljeni na ove i na one, kako kome paše
na tuđe, na ničije,na njihove i naše
u plemenu mog ispravnog djeda
preživljava se lakše

Godinama isti ciljevi i priče, zavadi pa vladaj
zijevaj u svom plemenu skrštenih ruku i dobru se nadaj
Imaju oni gore u vladi, u skupštini... imaju oni bez duše
imamo i mi ovdje sa godinama pod kožom, koje sjećanja guše...

Na ratove, krvave pohode i krive vjere
na poremećaje i torove iznad kojih se ništavilo dere
na prazan pogled koji zjapi za nekom Evropom
pa gdje da idemo, kojim putem, čijom to stopom
u bescilju gazimo

Ja sam od ove gline i smrada i komada ovog neba
od ovog užeglog sunca koje nikad ne sija kad treba
Ja sam od krvi i ovog mesa sahranjen živim u stećku
ne trebam karte za dalje, niti za putovanje srećku

Ne vidim, ne čujem
sve teže primjećujem
kako vrijeme curi
starim...

I možda će ko pročitati ovo
kad mene više ne bude
a možda i neće
više ne marim...

Bujrum

Pune pepeljare pepela
sjatila se tuga u kafani iz svih zamračenih predjela
tišti...

Pune čaše praznine
natapaju duše slomljenih sa dna iz tmine
vrišti...

Pune oči iluzija i lažnih predstava
tuga ponekad odmara, ali nikad ne spava
niz vene šišti

Prazne riječi teku iz praznih ljudi
i prepuna kafana praznine svake večeri nudi
skupu opsadu pred kojom se ništavilo čudi

Odore i skupi fenjeri titraju
nastavci sebičnih uzdaha iz očiju se čitaju
"Daj mi još jednu dozu prazinine" ! - one zahtjevaju - ne pitaju.
 

Prastaro

Ukopana slova na mrtvom listu svjedoče o spisu
Kao da nikad rukama svjedoka ispisana nisu
Leže smežurana jedna pored drugih
Vuku bistre pouke svima jasne
al' daleke
Vuku pouke vrlo časne
vuku kroz misli neke

Misli, obojene sve istom bojom crnom
Misli rasute po bijelom, odišu sukobom s papirom
Misli presvučene tuđom grupom krvnom
Izvučene hladnom rukom, prožete blijedim mirom
al' daleke
Vuku pouke vrlo časne
vuku kroz misli neke

Bez granica i prostora
Starije od mene, a tek ja od skora
Slutim njihove neizrecitovane pejzaže
Oštrije od sablje, od melema blaže
Ideje
daleke
vučene iz mene do Meke...
do Tvorca 

Welcome srebreni međede

Nasuprot sumraku
Odmeko ko neporobani komad pogače
Prebirem ostatke svjetlosti u džepu na grudima

Zamaskiran bijedom koja me proždire

Sa zakonima i molitvama među neljudima i ljudima

smrskan

Izoliran, zamišljam Lenjina i Engelsa
Sivilom prosvjetljen i natjeran da se uspinjem
Bez potrebe za vehdom filozofijom
Izoliran gubim ko u "Procesu" jer stvarnost me zaledila
Iako ko žedan konj sve žile napinjem
Žedan a tuđom vodom prskan

Na koricama piše blagom bojom "Welcome"

Welcome (ponavljam u sebi) Welcome...slatki grome

Udri u jaram kojim sam vezan za stado

Sir ! Welcome

Tužni rome

Zapjevaj mi ti bar rado

Nešto tuđe, strano

Jer za revoluciju i smrt još je rano

Nemam ljeta, nemam dara

Imam volje, nemam para

Čuvam rime, tišina me smara...