potopljen na dno mora, izjeda me stoljetna so
ne vidim sunčevu svjetlost izjedaju me egoizam i zlo
krv sirena natapa potpljena jedra
sanjam vremena u kojima sam bio pogleda vedra



rastopit će me voda noseći u beskraj moj obris
a na hartijama nigdje neće ostati moj potpis
bio sam tako blizu svodovima Olimpa
smrtniku nije siđeno nirvanu čulima da opipa


slijedi mi egzekucija
pojedinac nije nosilac revolucija
ideali su postali zamjenska prostitucija
krvoločost je razbila sve Darvinove laži i evolucija


košmar mi surov, guta me na javi odnoseći smisao u suton
udaljeniji sam od nirvane nego li od Zemlje Pluton
znam da nije prevara učenje prastarih monaha sa Istoka
ali neke vode su previše slane i ne pomaže im nijedna pritoka

ono prastaro. ono tamno u vječnosti gnilo
što se u pravremenu svilo
u ljudskim venama
dušom i očnim mrenama
tiho me zove u zaboravljene riznice bestjelesnog
vragoljeg i bezvremenskog

iz tišine ideje progovraju
nad njima se pogledi onostraog odmaraju
..
ja sam kašmir
oživljavam tintu i papir
usud i trn
na šahovskoj ploči kralj bjelocrn
...
smisao
smisao
smisao
smisao
smisao
smisao
smisao
smisao
smisao
smisao
o ovome sam sebi knjige ispisao
razum izlistao
na kraju zablistao